Da li bi vaša omiljena kladionica mogla funkcionirati kao Netflix ili Spotify? Platite određenu mjesečnu pretplatu i igrate koliko god želite, ili makar dobivate određene pogodnosti? Možda vam ovo zvuči nelogično, no ovo je pitanje na koje već neko vrijeme pokušavaju odgovoriti ekonomisti i ostali analitičari, svjesni koliko je pretplatnički poslovni model uzeo maha u brojnim sektorima. Prije svega kada je riječ o digitalnim medijima i softveru.
Bi li i industrija igara na sreću mogla i što naučiti iz ovakvog pristupa? Da li bi to bilo teško implementirati i koliko bi bilo ekonomski održivo? Kladionice imaju jasan i ustaljen poslovni model na koji su igrači navikli – odaberete iznos i uplatite ga po određenoj kvoti. Ipak, njihova ponuda je mnogo šira od toga. Postoje i dodatni slojevi, poput promocija i nagrada. Ako pogledate kakvi su bonusi kladionica na Legalbet.rs, gdje stručnjaci analiziraju operatere i njihove ponude, jasno je da tržište već koristi depozitne bonuse, programe lojalnosti i razne druge pogodnosti. Postavlja se pitabonusi kladionica na Legalbet.rsnje može li se pretplatnički model primijeniti upravo na te aspekte online klađenja, ili barem na njihov dio.
Igra s marginom
Postojeći bi se model online kladionice mogao nazvati “transakcijskim”. Korisnik se registrira na stranici priređivača, uplati novac kao depozit, i izdvaja određena sredstva za svaki tiket. Potencijalni profit ovisi o kvotama, kao i o ishodu sportskog događaja.
Potpuno suprotno funkcionira pretplatnički model, koji podrazumijeva fiksna mjesečna ili godišnja izdvajanja. No što ako bi se ova dva pristupa našla na sredokraći?
Jedan od potencijalnih načina jeste smanjenje margine. Trenutno, kladionice zarađuju tako što određuju marginu na svaku utakmicu, odnosno razliku između vjerovatnoće i iskazane kvote. Pojedini poslovni analitičari razmatraju, za sada tek teorijski, plaćanje određene mjesečne naknade u zamjenu za pristup kvotama s mnogo nižom provizijom kladionice, ili čak bez nje.
Ovo bi za igrače značilo veći potencijalni dobitak na isti iznos uloga; sa strane kladionice, ona ne bi bila ugrožena jer bi imala svoj fiksni prihod koji ne bi ovisio o ishodu utakmice.
Druga potencijalna primjena je ona koja je povezana s podacima. Odavno je poznato da su informacije “valuta 21. vijeka”, a operateri bi korisnicima koji plaćaju određenu sumu svakog mjeseca mogli ponuditi nešto što “obični” igrači ne vide. Primjerice, detaljnu analitiku, napredne metričke podatke, algoritme povezane s vještačkom inteligencijom (AI) i mnogo toga drugog.
Ovo bi korisnicima dalo dodatnu vrijednost, a ne bi ni na koji način ugrozilo poslovanje kladionice. Naravno, ljubiteljima igara na sreću dostupni su i potpuno besplatni alati za pomoć i analitiku, i oni koji ih redovito koriste već su u prednosti u odnosu na “rekreativne” igrače.
Streaming i podešavanja
Brojne kladionice već nude mogućnost prijenosa uživo na svojim stranicama, no ovih live streamova nema uvijek mnogo i rijetko se odnose na one najjače utakmice i lige. Ali, uz pretplatnički model, možda bi operateri mogli ponuditi prijenose koji nisu dostupni svim korisnicima – bilo bi to nešto slično modelima kakve viđamo kod kabelskih operatera ili streaming servisa.
Još jedan mogući pravac jesu funkcionalnosti korisničkog profila. Igrači bi mogli dobiti napredne alate za upravljanje budžetom i praćenje opklada, ali bi pretplatom mogli “preskočiti” i nekoliko koraka koji su sada neophodni da bi se stiglo do određenog VIP nivoa. Time bi, recimo, sebi osigurali ličnog pomoćnika u korisničkoj podršci ili veće limite za uplatu i isplatu.
Kladionice imaju još jedan važan razlog da ovo razmatraju: vjernost. Teorija, ali i podaci, sugeriraju da se pretplatnici na neki servis ili uslugu više vezuju i duže zadržavaju u odnosu na povremene korisnike. Ukoliko bi neki korisnik plaćao pretplatu za kladionicu, vjerovatno ne bi prešao kod drugog operatera samo zbog bolje kvote ili ponude za bonus.
Potencijalni problemi
Zašto se ništa od ovoga nije dogodilo, odnosno koje su prepreke i rizici? Među prvima je regulatorni okvir, budući da su igre na sreću uglavnom jasno definirane, i zakonima se određuje kako se sudjeluje u igri.
Neograničeno klađenje za fiksnu cijenu ili bilo kakav sličan pristup mogli bi otvoriti pitanja, između ostalog, i o poticanju ovisnosti, a to je nešto što operateri ne smiju sebi dozvoliti.
Tu je i strah kladionica od korisnika koji bi pokušali iskoristiti pretplatnički model za agresivno klađenje i zloupotrebu kvota, uz česte i visoke uloge na tržištima s najmanjom marginom. U slučaju da prihod od pretplate ne pokrije potencijalne isplate dobitaka nastale zbog takvih obrazaca ponašanja i povećanog rizika, to bi moglo ugroziti poslovanje cijele kompanije.
Hibridni model
Zato je teško zamisliti potpuni prijelaz sportskih kladionica na pretplatnički model. To se ne može dogoditi, barem ne u bliskoj budućnosti, ma koliko svi pokušavali nametnuti princip “monetizacije”.
Jednostavno, igre na sreću nisu isto što i servisi za muziku ili filmove i serije, a “pretplata na opklade” ili fiksna cijena za neograničeno klađenje bilo bi i regulatorno i etički upitno. No neka vrsta hibridnog modela, u ekonomiji koja je sve više digitalna, vjerovatno predstavlja budućnost – kako za korisnike, tako i za operatere.
