Za BiH postaje sve teže da ispuni potrebne reforme kako bi se do marta ostvario dovoljan napredak na evropskom putu i stvorili uslovi za početak pregovora između EU i BiH o članstvu.
Da bi do napretka došlo, potreban je dogovor domaćih lidera, što uključuje i SNSD i HDZ, dvije od tri glavne stranke u BiH koje uživaju najveću podršku među tri konstitutivna naroda.
Uz angažman dijela međunarodne zajednice, SDA je van sistema vlasti, umjesto koje su došli predstavnici prvo “osmorke“, pa onda “trojke”, nakon što je većina stranaka opozicije odlučila da napusti ovaj blok stranaka iz Sarajeva poslije prošlih opštih izbora.
Šumovi se osjećaju između dva ključna partnera BiH SAD i EU, koji dijele zajedničke stavove po svim bitnim pitanjima, ali čija se strategija, po svemu sudeći, razlikuje kako do tog cilja doći.
Stav EU je da je jedini istinski napredak ako se stranke koje su birali građani sami dogovore o koracima koje treba da prduzmu, dok SAD, kako se čini, smatraju da su glavne stranke do sada imale dovoljno vremena da demonstriraju da su spremne na reforme, te da do napretka neće doći ako ne dođe do promjene političke paradigme.
I jednima i drugima se žuri, jer izbori u EU su u junu, pa postoji strah da, ako se do marta stvari ne pokrenu, BiH može biti u opasnosti da ostane na klupi za rezervne igrače najmanje još jednu godinu, a da se u međuvremenu BiH osjeti ostavljena i prepuštena sama sebi, što može dovesti do toga da se stanje značajno pogorša.
Sa druge strane, moguće vraćanje Donalda Trampa na vlast u SAD nakon izbora u novembru, moglo bi dovesti do potpune promjene američke spoljne politike na globalnom nivou, pa se administraciji Džoa Bajdena žuri da na globalnom nivou tokom ove godine postigne ključne iskorake i postavi smjer kretanja za barem narednu dekadu koje naredna administracija, ko god da je čini, ne bi mogla preokrenuti.
Ambasada SAD je prvo kritikovala dogovor iz Laktaša, dijelom smatrajući da do promjena Izbornog zakona u dijelu koji se odnosi na način izbora nosilaca najviših izbornih funkcija ne može doći bez promjena Ustava, što dogovor iz Laktaša, kako se za sada čini prema interpretaciji HDZ BiH, ne predviđa, a onda je skepsu izrazila i zbog dijela reforme pravosuđa.
Iako EU nije direktno uključena u ovaj politički dogovor, smatra se da je EU barem indirektno ohrabrila domaće lidere da sjednu za sto i da se pokušaju dogovoriti. Ako je vjerovati Andreju Plenkoviću, predsjedniku Vlade Hrvatske, koji je nedavno u Sarajevo doveo Ursulu fon der Lajen, predsjednicu Evropske komisije, i Marka Rutea, nizozemskog premijera, upravo je Hrvatska bila ključni posrednik između domaćih lidera da u Laktašima naprave kakavtakav iskorak.
SAD su sada iskazale nezadovoljstvo i drugim važnim setom reformi koji je iz evropskog paketa, a koji se dijelom odnosi i na Pravilnik o radu Visokog sudskog i tužilačkog savjeta.
Oni, naime, smatraju da su nedavne izmjene u članu 4 kojima se uređuje način uključivanja etničke i rodne ravnoteže u proces odabira na pozicije u VSTsu veliki korak unazad.
“Sistem koji je usvojilo VSTS umjesto žrijebanja otvara prostor za diskriminaciju, uključujući diskriminaciju putem zamrzavanja sadašnje etničke i rodne ravnoteže u Vijeću. Time se garantuje da se sadašnji članovi mogu prijaviti za drugi mandat i umanjiti šanse za izbor kandidata koji ne zadovoljavaju fiksne etničke i rodne uslove koji idu u prilog sadašnjim članovima VSTVa”, smatraju oni.
I Delegacija EU, čini se, dijeli slično stajalište, imajući u vidu da je Johan Zatler, šef Kancelarije EU u BiH, kritikovao ovo rješenje i javno pohvalio, kao i Ambasada SAD, Halila Lagumdžiju, predsjednika VSTSa, što je bio u manjini koja je glasala protiv ovog rješenja koje bi išlo na ruku trenutnim odnosima moći unutar ove najvažnije institucije u bh. pravosuđu.
Zatler je, naime, na okruglom stolu u sklopu programa EU sa nosiocima pravosudnih funkcija u BiH, rekao da EU očekuje da VSTS svojim radom bude pozitivni primjer drugim institucijama.
“Nedavno održano glasanje kojim je suspendovan član 4 rizikuje da potkopa rad ove institucije, jer može dovesti do diskriminacije kandidata kroz proces selekcije koji nisu dio VSTSa zato što će oni koji ne budu mogli da se uklope u striktne etničke i polne kriterije biti u lošijoj poziciji da ispune uslove. To ne bismo željeli da vidimo, i zato molim članove VSTSa da ponovo razmisle. Nažalost, samo manjina u Savjetu je glasala protiv”, rekao je Zatler.
Dilema pred kojom se nalaze predstavnici međunarodne zajednice u BiH je da li praviti kompromis s domaćim liderima, da bi došlo do napretka u reformama, ili čekati promjenu političke paradigme u BiH koja bi dovela do iskrenijeg pristupa reformama. Argument za kompromis je legitimitet političkim izmjenama koje bi došle kao rezultat domaćeg dogovora, a kontraargument je da nema mnogo vremena do novembra da se ostvari momentum koji bi nakon novembra spriječio potkopavanje dostignutog napretka. Čak i dio zemalja EU nije protiv da dođe do intervencije visokog predstavnika Kristijana Šmita, kojeg u RS ne priznaju kao legitimnog. Problem bi moglo predstavljati prihvatanje dijela bh. stanovništva eventualnih Šmitovih nametanja i kako bi se to dalje odrazilo na političku dinamiku u BiH.
Tanja Topić, politička analitičarka iz Banjaluke, slaže se da problem predstavlja razjedinjenost međunarodnog pristupa prema BiH, i to ne samo između EU I SAD.
“I sama Evropa već dugo ne govori jednim glasom, sad u godini izbora pritiskom želi pokazati nešto ni u šta sama ne vjeruje. Reformski zamah u BiH nije ni na vidiku dok su šumovi u komunikaciji između OHRa i EU sve vidljiviji. SAD su dobro poznate igre i nadmudrivanja domaćih političara koji su svjesni da su gospodari života i smrti u zemlji i da im ta pozicija savršeno odgovara”, smatra Topićeva. Ona pak istovremeno ima i razumijevanje, ali i kritiku prema Briselu. S jedne strane, kako kaže, Brisel pokušava da BiH “ugura” u posljednji voz prema EU, ali istovremeno, kako ističe, zatvara oči pred rušenjem evropskih vrijednosti od strane domaćih političara.
