Sigurna dnevna doza kurkumina je oko 1,4 mg po kilogramu tjelesne težine.
Glavni aktivni sastojak kurkume, kurkumin, postao je jedan od najpopularnijih prirodnih dodataka prehrani posljednjih godina, često promoviran kao pomoć kod bolova u zglobovima, kroničnih upala, probavnih problema i općeg “čišćenja” organizma. U vrijeme kada sve više ljudi traži prirodne alternative lijekovima, kurkuma je postala simbol “zdravog izbora”.
Međutim, ljekari i farmakolozi upozoravaju da za prirodne preparate važi isto pravilo kao i za lijekove – količina, trajanje i način primjene ključni su za sigurnost. Razlika između začina na tanjiru i koncentrovanog dodatka prehrani mnogo je veća nego što se na prvi pogled čini.
Jedan od manje poznatih, ali klinički važnih rizika povezan je s utjecajem kurkume na bubrege, posebno kod osoba sklonih bubrežnim kamencima. Problem ne leži u povremenoj upotrebi kurkume kao začina, već u dugotrajnoj i nekontroliranoj suplementaciji visokim dozama kurkumina, često bez savjeta ljekara.

Uloga oksalata i rizik od bubrežnih kamenaca
Kurkuma prirodno sadrži oksalate, spojeve koji se u tijelu vežu s kalcijem i mogu doprinijeti stvaranju bubrežnih kamenaca. Kod zdravih osoba, bubrezi se obično uspješno nose s takvim opterećenjem, ali problem nastaje kada se unos oksalata značajno poveća, a istovremeno postoje i drugi faktori rizika, poput dehidracije, smanjenog unosa tekućine ili poremećaja u metabolizmu kalcija.
Istraživanja su pokazala da koncentrirani suplementi kurkumina mogu povećati količinu oksalata koji se izlučuje urinom, povećavajući rizik od stvaranja kamenaca, posebno kod osoba koje ih već imaju ili su genetski predisponirane za njih. Klinička studija objavljena u časopisu American Journal of Clinical Nutrition otkrila je da suplementacija kurkumom značajno povećava izlučivanje oksalata urinom, čak i kod zdravih ispitanika, što je navelo autore da upozore da bi takav učinak mogao imati kliničke posljedice kod osjetljivih grupa.
Iako većina zdravih ljudi neće razviti bubrežne kamence zbog povremenog povećanja oksalata, kod osoba s postojećom bolešću bubrega ili historijom kamenaca, ovo dodatno opterećenje može biti dovoljno da izazove ponovnu pojavu problema, često s jakim bolovima i potrebom za hitnim liječenjem.
Kada problem postane ozbiljniji
U rijetkim, ali dokumentiranim slučajevima, dugotrajna upotreba visokih doza kurkumina povezana je s oksalatnom nefropatijom, stanjem u kojem se kristali oksalata talože u tkivu bubrega i postepeno oštećuju njegovu funkciju. Takvo oštećenje može se razvijati polako i dugo ostati neprepoznato, sve dok se funkcija bubrega ne pogorša ili se ne pojave teški simptomi.
Literatura sugerira da je rizik dodatno povećan kod osoba koje uzimaju visoke doze kurkumina uz nedovoljan unos tekućine ili koje istovremeno pate od drugih bolesti koje opterećuju bubrege. Važno je naglasiti da su takvi scenariji gotovo isključivo povezani s dodacima prehrani, a ne s kurkumom koja se koristi u kuhanju. Količine unesene hranom su mnogo manje i ne smatraju se značajnim izvorom oksalata.
Pored mogućeg utjecaja na bubrege, veće količine kurkumina mogu uzrokovati i druge nuspojave koje se često zanemaruju jer se ne povezuju odmah s “prirodnim” pripravkom. Najčešći su probavni poremećaji poput žgaravice, proljeva, nadutosti ili mučnine, posebno kod osoba s osjetljivim želucem ili kroničnim gastrointestinalnim bolestima.
Zbog blagog efekta razrjeđivanja krvi, savjetuje se oprez osobama s poremećajima zgrušavanja krvi, kao i onima koji uzimaju antikoagulanse ili se pripremaju za operaciju. Kurkumin može stupiti u interakciju s brojnim lijekovima, uključujući terapije za srce, određene antidepresive, antibiotike i kemoterapijske lijekove, što može promijeniti njihovu učinkovitost ili sigurnosni profil.
Kolika je dnevna doza kurkume sigurna za zdravlje?
Naučne studije koje ispituju terapeutske efekte kurkumina najčešće koriste koncentrovane ekstrakte u dozama većim od jednog grama dnevno, što je nemoguće postići samo ishranom. Zbog toga razlika između „zdrave navike“ i potencijalnog rizika često ostaje nejasna široj javnosti.
Općenito se navodi da je sigurna dnevna doza kurkumina oko 1,4 mg po kilogramu tjelesne težine , dok neke studije spominju do 12 grama dnevno kao gornju granicu tolerancije. Međutim, kliničari upozoravaju da veće doze ne znače nužno veće zdravstvene koristi, a vjerovatnoća nuspojava postepeno se povećava.
Kada se koristi umjereno, kurkuma zaista ima niz pozitivnih efekata. Njeni protuupalni efekti se proučavaju kod reumatoidnog artritisa, upalnih bolesti crijeva i hroničnih bolnih stanja, a njena antioksidativna svojstva povezana su sa smanjenjem kardiovaskularnog rizika. Postoje i istraživanja koja ispituju njenu ulogu u regulaciji šećera u krvi, kao i njenu potencijalnu zaštitu mozga i kognitivnih funkcija.
Pregled objavljen u časopisu Molecules sugerira da kurkumin ima potencijalno zaštitne učinke, uključujući i na bubrege, ali ističe da su čvrsti dokazi kod ljudi još uvijek ograničeni, zbog čega se preporuke temelje na oprezu, a ne na rutinskoj suplementaciji.
Umjerenost kao ključna poruka
Kurkuma sama po sebi nije opasna, ali njena popularnost kao dodatka prehrani nosi rizik nekritične i dugotrajne upotrebe. Ono što na tanjiru može biti vrijedan dodatak zdravoj prehrani, u kapsuli može postati nepotrebno opterećenje za organizam, posebno za bubrege, koji često prvi reaguju na hronično preopterećenje.
Stručnjaci stoga savjetuju da se prije uzimanja kurkume kao dodatka prehrani, posebno za osobe s bolestima bubrega, historijom bubrežnih kamenaca ili kroničnim bolestima, obavezno potraži savjet liječnika. Umjerenost, informiranost i individualni pristup ostaju najbolja zaštita – čak i kada su u pitanju “prirodni” pripravci.
Jutranji.hr