Količina glikana u mozgu progresivno je rasla s povećanjem težine bolesti
Suplement koji se često koristi za obnovu hrskavice i ublažavanje bolova u zglobovima može pogoršati stanje kod osoba s blagim kognitivnim oštećenjem (BKO, engl. mild cognitive impairment, MCI), a novootkriveni metabolički put koji uključuje prekomjernu glikozilaciju proteina (vezanje molekula šećera uz proteine) mogao bi pomoći objasniti zašto, sugerira istraživanje objavljeno u publikaciji Nature Metabolism. Velika analiza elektroničkih zdravstvenih kartona povezala je upotrebu dodatka prehrani glukozamina s većom vjerojatnošću progresije od BKO do demencije, a eksperimenti na modelima ljudskog moždanog tkiva i miševima sugerirali su da prekomjerna glikozilacija proteina može pridonijeti progresiji Alzheimerove bolesti te da suplementacija glukozaminom može pogoršati proces poticanjem proizvodnje glikana, molekula šećera koje utječu na proteine. Nalazi su preliminarni, no istraživači kažu da ukazuju na metabolizam glikana kao moguću terapijsku metu i postavljaju pitanja o sigurnosti upotrebe glukozamina među pacijentima s utvrđenom demencijom.
Povezanost, a ne uzročnost
– Milijuni ljudi žive s Alzheimerovom bolešću, kao i s drugim oblicima demencije. Mnogi od njih uzimaju dodatak prehrani dostupan bez recepta koji bi mogao pogoršati napredovanje njihove bolesti – izjavio je glavni istraživač dr. sc. Ramon Sun, pomoćnik direktora za inovacije na Institutu za mozak McKnight Sveučilišta Florida u Gainesvilleu.
U elektroničkim kartonima istraživači su identificirali više od 24.000 pacijenata s Alzheimerovom bolešću i srodnim demencijama te gotovo 42.000 pacijenata s BKO. Oko osam posto pacijenata u obje skupine navelo je da uzima glukozamin. Nakon prilagodbe s obzirom na dob, spol i demografske varijable, uzimanje glukozamina bilo je povezano s 25 posto većom vjerojatnošću napredovanja od BKO do demencije tijekom pet godina, a među pacijentima s Alzheimerovom bolešću i srodnim demencijama uzimanje tog dodatka bilo je povezano s 25 posto većim rizikom od smrtnosti u razdoblju od deset godina.
Analiza je bila opservacijska, pa ostaje nejasno je li glukozamin izravno pridonio lošijim ishodima ili je bio povezan s drugim čimbenicima u vezi s napredovanjem bolesti, primijetili su istraživači. Ističu da njihovi nalazi pokazuju povezanost, a ne uzročnost, no ukazuju na važno kliničko pitanje koje zaslužuje puno pažnje.
Analize mozgova
I ranije provedene studije izvijestile su o promjenama glikozilacije kod Alzheimerove bolesti, ali nejasno je pridonose li one izravno progresiji bolesti. Kako bi testirali hipotezu da hiperglikozilacija može biti aktivni čimbenik progresije bolesti, istraživači su, koristeći kombinaciju metoda, analizirali postmortalno moždano tkivo ljudi koji su imali Alzheimerovu bolest i moždano tkivo mišjih modela Alzheimerove bolesti. U ljudskom moždanom tkivu uočili su dokaze povećane biosinteze glikana i široko rasprostranjene hiperglikozilacije i u sivoj i u bijeloj tvari. Količina glikana progresivno se povećavala s povećanjem težine bolesti.
Kod miševa s Alzheimerovom bolešću, suzbijanje enzima glikozilacije ublažilo je kognitivne deficite, dok je oralna suplementacija glukozaminom pogoršala poremećaje u ponašanju. Ti nalazi, tvrde autori, podupiru uzročnu ulogu disregulacije glikana u težini bolesti i sugeriraju da hiperglikozilacija nije samo sekundarna značajka neurodegeneracije, nego može biti ključni pokretač patologije Alzheimerove bolesti. Pozvali su na veliko, dvostruko slijepo kliničko ispitivanje kako bi se procijenio potencijalni utjecaj glukozamina na progresiju Alzheimerove bolesti na razini populacije.
Promjena perspektive
– Jasno je da će nalazi vezani uz glukozamin privući najviše pozornosti jer ga milijuni starijih osoba svakodnevno uzimaju – komentirao je neurolog Shaheen Lakhan koji nije sudjelovao u istraživanju. Ipak, ne smatra da bi svaki pacijent s blagim kognitivnim oštećenjem ili demencijom na temelju ove studije trebao odmah prestati uzimati glukozamin. – Podaci dobiveni praćenjem ljudi opservacijske su prirode i ne mogu dokazati uzročno-posljedičnu vezu. No, mijenjaju perspektivu. Dosad se na glukozamin uglavnom gledalo kao na bezopasan dodatak prehrani. Ova studija otvara mogućnost da on, u mozgu zahvaćenom Alzheimerovom bolešću, možda dolijeva ulje na vatru koju pokušavamo ugasiti.
