Da li ste se ikada zapitali kako bi bilo da politika ne postoji, da nema stranaka, prepucavanja, vlasti, opozicije, većine, manjine, koalicija…
Možete li se zamisliti da živite na mjestu gdje politika ne bi odlučivala o tome ko će se gdje zaposliti, ko će pobijediti na konkursu, kolika će biti nečija penzija ili plata, da li će se nekome ili nečemu blokirati posao, ili da se ne kaže “on je njihov'”?
A Bosna i Hercegovina je, nažalost, upravo puna “njihovih i naših”, od političara do građana, i sve dok je tako, ostajemo taoci politike.
Ne smije se izostaviti ni činjenica da u tome veliku ulogu igraju i mediji, koji, da se ne lažemo, svakodnevno “bombarduju” javno mnjenje nerijetko i nepotrebnim stvarima, pogotovo usko vezanim za politiku, tako da se i ne daje prostor onima koji to stvarno zaslužuju, pa se čak i osnovni problemi poput kupovne moći, siromaštva i slično, naprosto guraju pod tepih.
Politika osnovni jezik svakodnevice
Fenomen učešća politike u gotovo pa svemu u BiH, sociolozi vide u tome što je struktura društva takva da sve prolazi kroz politički filter, a to je, kako navode, posljedica složenog sistema, etničkih podjela i ratnog nasljeđa.
“Politika je postala osnovni jezik svakodnevnog života”, kaže Jadranka Berić, sociolog.
Prema njenom mišljenju, zamisliti život bez politike značilo bi da se ljudi bave praktičnim pitanjima, kvalitetom obrazovanja, zdravstva, prevoza, bez stalnog pitanja “ko je na vlasti”. “To bi bio prelazak iz političkog teatra, gdje su političari glavni glumci, u društvo gdje scena pripada i umjetnicima, naučnicima i običnim građanima. Drugim riječima, život bez politike u BiH bio bi život u kojem se svakodnevne potrebe rješavaju normalno, a politika ostaje iza kulisa, ne glavna drama”, navodi Berićeva za “Nezavisne novine”.
Struka kaže da u društvima kakvo je i ovo u kojem živimo, politika često postaje mnogo više od sistema upravljanja, a konkretno rečeno, postaje način na koji ljudi pokušavaju da razumiju i objasne čak i vlastiti život.
Maja Savanović Zorić, psiholog, naglašava da, kada postoji dugotrajna ekonomska i egzistencijalna nesigurnost, ljudi prirodno traže osjećaj kontrole, a politika im daje iluziju da učestvuju, da znaju i da mogu uticati.
“Mediji dodatno pojačavaju fokus na politiku, jer ona generiše najjače emocije kao što su strah, bijes, podjele – a to zadržava pažnju publike. U takvom krugu, politika postaje dominantna tema, dok se druge važne životne oblasti potiskuju”, pojašnjava Savanović Zorićeva te dodaje:
“Misao Ramba Amadeusa da se ‘priča o nacionalizmu i politici, jer smo siromašni’ ima snažno psihološko uporište. Kada su osnovne potrebe ugrožene, ljudi imaju manje kapaciteta da se bave sobom, odnosima i ličnim razvojem, pa se okreću kolektivnim temama koje nude osjećaj pripadnosti i sigurnosti.”
Potpuno odsustvo politike ne bi bilo zdravo
Takođe, ono što naglašava Savanović Zorićeva jeste i da potpuno odsustvo politike ipak nije moguće, niti bi bilo zdravo.
“Ali je moguće zamisliti društvo u kojem politika nije u centru svakodnevnog života. To bi značilo da ljudi više energije ulažu u kvalitet odnosa, odgoj djece, obrazovanje i lične ciljeve, a da politika ostane okvir koji to omogućava, a ne nešto što dominira svakodnevicom. Da bi se to desilo, potrebna je veća kolektivna psihološka zrelost, osjećaj lične odgovornosti i uvjerenje da život nije isključivo određen političkim okolnostima, nego i našim izborima, odnosima i načinom na koji živimo”, kazala je ona za “Nezavisne novine”.
Smiljanić: Mediji nerijetko služe politici
Iz medijskog ugla, politika utiče na život u svim državama svijeta, ali politika u BiH, prema mišljenju novinarke Ljiljane Smiljanić, nije ono što je politika u drugim državama.
“Ne kažem da nema zloupotreba i u mnogo bogatijim i razvijenijim zemljama. Naprotiv! Ali, te zemlje imaju izgrađene institucije i sistem, zloupotrebe nisu u tolikom obimu kao kod nas, pa ni korupcija. Kod njih korupcija ne uništava živote, a kod nas upravo izaziva takve posljedice i neraskidivo je vezana za politiku. Zato što ovdašnja politika ima toliko uticaja na život, posao i sve ostalo, zato ima i toliku pažnju. Što ne znači da je to ispravno”, navodi Smiljanićeva za “Nezavisne novine”.
Kada je u pitanju veza politika-mediji, ona ocjenjuje da su mnogi mediji ili osnovani da bi služili nekoj politici ili su pod pritiskom neke politike.
“A to publika često ne može da prepozna kako bi uskratila pažnju sadržajima takvih medija”, zaključila je Smiljanićeva.
