Kako se približava kraj godine, postajemo sve više svjesni toga da je svijet ušao u period pojačane nesigurnosti te povećavanja broja i intenziteta oružanih sukoba širom planete. Ovakvo stanje naličje je multipolarnog svijeta u kojemu su Sjedinjene Države nesigurne oko svoje dalje globalne uloge, Evropska unija i dalje nije sposobna govoriti jednim glasom na međunarodnoj sceni, Rusija sukobima prikriva unutrašnje probleme, a Kina i Indija takmiče se za poziciju privredne velesile.
Iz evropske perspektive i zbog načina na koji funkcionišu vijesti i društvene mreže u neprekidnom 24-satnom ciklusu može nam se činiti da se ratuje samo u Ukrajini i Pojasu Gaze, ali ustvari je pola svijeta u plamenu. Prije nego nešto kažemo o drugim sukobima u raznim dijelovima svijeta i očekivanju mogućih sukoba u nadolazećem periodu, treba kratko rekapitulirati ono što se trenutno događa na dva najeksponiranija i najkrvavija fronta.
Ukrajina u slijepoj ulici
U martu iduće godine trebaju se održati predsjednički izbori i u Ukrajini i u Rusiji, s time da je datum njihovih održavanja u Ukrajini neizvjestan zbog službenog ratnog stanja. Putin se sprema proglasiti simboličnu pobjedu prije izbora te će htjeti zamrznuti konflikt, ukopati jedinice i čekati proljeće. Uz to, pokušaće iskoristiti činjenicu da su u dijelu država članica Unije na vlast došli proruski ljudi (Fico u Slovačkoj) ili oni koji će “zavrnuti pipu” Kijevu (potencijalni premijer Vilders u Nizozemskoj).
Na ruku im ide i činjenica da su republikanci u Kongresu krenuli gasiti pomoć Ukrajini. Nakon neuspješne protivofanzive i činjenice da Evropa nema ni sredstava, ni volje, ni proizvodnih sposobnosti i dalje pratiti ukrajinske ratne napore u onoj mjeri u kojoj bi trebala da se uspješno odupre Moskvi, Zelenski se našao stjeran u ćošak. Korupcija i gušenje slobode govora, kao i loša ratna sreća, mogli bi mu presuditi na izborima, na kojima mu je glavni protivkandidat načelnik glavnog stožera Valerij Zalužni. Premda još ne znamo ko će biti službeni kandidati, budući da niti datum izbora nije poznat, ne treba isključiti mogućnost da kijevski gradonačelnik, nekadašnji poznati bokserski prvak Vitalij Kličko uđe u ring sa Zelenskim.
Gaza – kako dalje?
Povećava se međunarodni pritisak na Izrael zbog nesmiljenog bombardovanja koje je rezultiralo ogromnim civilnim žrtvama u Pojasu Gaze. Međutim IDF i dalje insistira na tome da je moguće poraziti vojno krilo Hamasa i skršiti mu ofanzivne sposobnosti. Neselektivno bombardovanje posljedica je upotrebe vještačke inteligencije, paradigmatske promjene prema gađanju tzv. moćnih nevojnih ciljeva, kao i uticaja etnoreligijskih fanatika unutar redova IDF-a. Izrael ima još nekoliko sedmica za djelovanje prije nego što Vašington okrene palac dole. Bajden će morati primiriti raskol u svojoj stranci oko pitanja Izraela i Hamasa u susret nadolazećoj sezoni predizbora. Amerika bi mogla uskratiti pomoć na način da prilikom idućeg glasanja u Savjetu bezjbednosti bude suzdržana, ali puno je vjerovatnije da će potiho svojem čvrstom savezniku u ovom dijelu svijeta prestati pružati podršku u pošiljkama municije te ispod stola pritisnuti ga na povlačenje nakon što svi taoci budu pušteni.
Inače, Hamas je krenuo prijetiti da će pobiti preostalih stotinjak taoca, a zaprijetili su i novim napadima unutar Izraela, žešćima od nedavnog u Jerusalimu. Takođe, može se očekivati da će se Hamasove oružane operacije nastaviti na području Zapadne obale te u Istočnom Jerusalimu, bez obzira na dubinu poraza u Pojasu Gaze. Sjeverni front takođe se zahuktava očekivanim Hezbolahovim pojačavanjem raketiranja Galileje dokle god budu trajale operacije u Gazi.
U Izraelu su sve jači zahtjevi za novim izborima, na kojima će Likud te njihovi ekstremistički etnonacionalistički i etnoreligijski partneri zasigurno izgubiti. Za sada se Beni Ganc, prema anketama, nameće kao najvjerovatniji novi premijer, ali ima i naznaka da bi nova zvijezda izraelske ljevice mogao biti Žair Golan, nekadašnji general oficir te ministar u vladi Benet-Lapid iz redova lijevo-zelenog Mereca, a koji je u međuvremenu napustio.
Ako je suditi prema najavama iz Bijele kuće, Gazom će vjerovatno nakon rata upravljati revitalizovana Palestinska samouprava, ali uz participaciju političkog krila Hamasa. Naime, premda je Al Kasamove brigade moguće djelimično skršiti, to ne vrijedi i za političko krilo, tj. Hamas kao stranku, koja će potencijalno biti uključena u poslijeratno novo miješanje karata.
Građanski ratovi i pobune
Osim dva već spomenuta rata, u ovoj godini se ratovalo (kao granica između “punokrvnog rata” i oružanog sukoba nižeg intenziteta obično se uzima hijadu poginulih u posljednjih dvanaest mjeseci) i, nažalost, i dalje se ratuje širom svijeta. Ovdje ćemo navoditi podatke iz međunarodnog projekta mapiranja oružanih sukoba te brojke koje obuhvataju period od 1. decembra lanjske do 1. decembra ove godine.
Prije dvije godine vojska se pučem ponovno vratila na vlast u Mjanmaru. Od tada traje građanski rat u kojemu civilna vlada u egzilu, s nizom manjih oružanih grupa koje predstavljaju brojne etničke manjine, vodi borbu protiv nadmoćne vojske i policije. Ove godine u njihovim sukobima poginulo je 15.3 hiljade ljudi.
Na području Magreba te zapadnog i srednjeg Sahela traje niz sukoba povezanih s usponom organizacije poznate pod nazivom Al Kaida islamskog Magreba. U Maliju, Nigeru, Burkini Faso, Tunisu, Alžiru i Mauretaniji pobijeno je 13.3 hiljade ljudi.
U sukobu koji se ove godine rasplamsao između sudanskih vladinih snaga i Jedinica za brzo djelovanje (RSF), koje se sastoje od paravojnih grupa znanih kao Džanjavid, a koje su u prethodnom periodu za račun vlade činile masakre u Darfuru, ove godine život je izgubilo 12.5 hiljada ljudi.
Nakon što se 2018. raspala vladajuća koalicija, koja je na federalnim osnovama održavala multietničku ravnotežu, u Etiopiji se savezna vlada bori protiv regionalnih vlasti u pokrajini Tigraj. Pobunjenicima su se pridružile i snage pokrajine Oromo te se udružile u širi ustanak protiv onog što percipiraju kao dominaciju Amhara nad svim ostalim etničkim grupama u zemlji. Ove godine poginule su 3.4 hiljade ljudi u sukobima u Etiopiji.
Višedecenijski građanski rat u Somaliji, u kojemu se posljednjih godina savezna vlada bori protiv Al Kaide i Islamske države, ove godine odnio je 8.6 hiljada života.
U sukobima federalne policije i narkokartela, kao i u sukobima suprotstavljenih klanova, u Meksiku je poginulo 6.6 hiljada ljudi.
Premda se o njemu više gotovo i ne govori, građanski rat u Siriji nije gotov. Na sjeveru zemlje djeluju turske snage koje podržavaju Slobodnu sirijsku vojsku protiv Sirijskih demokratskih snaga i kurdskih jedinica. U ovom sukobu poginulo je 5.6 hiljada ljudi.
Pobuna džihadističkog pokreta Boko Haram na sjeveru Nigerije proširila se i na okolne zemlje – Čad, Niger te Kamerun – a ove godine u tim je sukobima stradalo 4.7 hiljada ljudi.
Gotovo više niko ne spominje rat u Jemenu, ali ove godine je u borbama službene vojske, koju podržavaju Saudijci, šitskih Huta, koje podržava Iran, te Al Kaide poginulo 3.2 hiljade ljudi.
Oružani sukobi u kojima je poginulo između hiljadu i dvije do dvije i po hiljade ljudi u posljednjih dvanaest mjeseci bjesne i u Kolumbiji (vladine snage protiv narkokartela i marksističkih gerila – ELN i FARC), Nigeriji (sukobi muslimanskih i hrišćanskih etničkih grupa, sukobi ratara i stočara), u DR Kongu (službene kongoanske snage i pobunjeni Hutui protiv pobunjenih kongoanskih snaga Tutsija), Haitiju (sukobi kriminalnih bandi), Iraku (borba službene vojske protiv preostataka Islamske države) i Pakistanu (borba službene vojske protiv paštunskih džihadista).
Opasnost od budućih sukoba
Prije sedam dana je na savjetodavnom referendumu u Venecueli 98 odsto ljudi glasalo za odbijanje rezultata međunarodne arbitraže iz 1899. i de facto aneksiju regije Esekuibo. Premda Madurova administracija javlja izlaznost od 51 odsto, opozicija tvrdi da je stvarni odaziv na referendum bio malo iznad 10 odsto. Ova naftom bogata regija čini tri četvrtine teritorije susjedne Gvajane. Brazil pokušava posredovati između dvije države, a SAD snažno podržava Gvajanu. Istovremeno, Venecuela se naoružava uz rusku podršku, ali i Brazil jača svoje vojne kapacitete. Esekuibo je slabo naseljeno prašumsko područje u kojem je teško izvoditi savremene ratne operacije. Referendumska aneksija je najvjerovatnije Madurov predizborni trik uoči predsjedničkih izbora u drugoj polovini iduće godine. Zemlju muči hiperinflacija, a u posljednjoj deceniji iz nje je emigriralo osam miliona ljudi, ali na temelju ovog referenduma Madurova će administracija pokušati započeti eksploataciju nafte na kontinentalnom šelfu koji se nalazi ispred obale Esekuiba.
Južnokinesko more poprište je geopolitičkog odmjeravanja snaga već godinama, a NR Kina pokušava nasipavanjem i betoniranjem te izgradnjom umjetnih ostrva i isturenih ispostava osigurati pretpostavku za širenje svog teritorijalnog mora. Grupa koja je u tom dijelu Tihoga okeana, poznata kao ostrvo Spratly, predmet je interes niza zemalja, uključujući Tajvan, Vijetnam, Filipine, Maleziju i Brunej. Onima koji uspiju zagospodariti pučinskim hridima otvara se perspektiva eksploatacije nafte, gasa, ribljeg fonda i guana, potrebnog za proizvodnju fosfata. Do 2025. kineska mornarica trebala bi imati sposobnosti za izvođenje operacija prema Tajvanu, a ako situacija u Ukrajini krene u lošem smjeru po ukrajinske snage ili se konflikt zamrzne, to će samo dodatno ohrabriti Peking na ofanzivno djelovanje, prenosi “Tportal“.
