Zemljotres je protutnjao gradom, Banjaluka je teško ranjena, a Banjalučni, koji su ostali bez krova nad glavom smrzavali su se u kamp prikolicama i pod šatorima, jer je, kako svjedoče savremenici, tog oktobra 1969. godine bilo nevjerovatno hladno.
Dogodilo se to prije 55 godina. A nakon katastrofalnog zemljotresa nastali su ovi snimci, kojima dominiraju ruševine, snijeg, tuga, sivilo i kroz koji provejavaju osmijesi Banjalučana, puni nade.
Filmofil i entuizijasta Goran Barać pronašao je i priredio još jedan dragocjeni filmski zapis o Banjaluci, kakve više nema.
Kako navodi istoričar Zoran Pejašinović, radi se o ekskluzivnom, do sada potpuno nepoznatom materijalu snimljenom poslije zemljotresa. Autor je Anutun Džaja, a film je sniman u periodu od novembra 1969. do marta 1970. godine.
Bilo je to teško vrijeme za grad na Vrbasu, iako je pomoć Banjalučanima stizala sa svih strana. Ipak, valjalo je prezimiti prvu zimu nakon razornog potresa.
To je vrijeme obilježeno i miniranjem zgrada teško oštećenih u zemljotresu, a među zdanjima koja su dokrajčena eksplozivom, bila je i čuvena banjalučka Bastilja, kako su đaci zvali staru Gimnaziju, odnosno Veliku realku.
Zdanje ove, jedne od najstarijih škola u BiH, izgrađeno je 1898. godine, u doba Austrougarske.
I danas Banjalukom kolaju rasprave o tome da li je Realka zaista morala biti srušena, ili je to učinjeno iz praktičnih razloga, zato što bi njena obnova bila preskup poduhvat.
Bilo kako bilo, monumentalno staro zdanje je srušeno 31. januara 1970. godine, pred očima nekoliko hiljada Banjalučana, koji su kroz suze pjevali himnu “Gaudeamus”, ispraćajući svoju Bastilju u istoriju.
