Ozempik je lijek koji mnogi smatraju „medicinskom senzacijom decenije“ i moćnim lijekom za mršavljenje, pomoću kojeg je moguće izgubiti i do 15% tjelesne mase.
Prvobitno razvijen kao lijek za pacijente sa dijabetesom, vrlo brzo je zbog svog efekta snižavanja apetita privukao pažnju kao potencijalno rješenje za ljude koji se bezuspješno bore sa viškom kilograma. Da li je sav “hajp” koji se stvorio oko Ozempika opravdan, koji su benefiti korišćenja, koliki su rizici i da li postoje prirodne alternative? Ozempik se inače svrstava u porodicu lijekova poznatih kao GLP-1 agonisti, što znači da imitiraju efekte hormona GLP-1 koji se prirodno proizvodi u našem organizmu.
Šta je hormon GLP-1 i čemu služi?
Glukagonu sličan peptid – 1 (GLP-1) je hormon prirodno prisutan u našem tijelu koji ima ulogu u regulaciji apetita, nivoa šećera u krvi i varenja. Naš sistem za varenje zapravo izlučuje više od 20 različitih vrsta ovih peptidnih hormona među kojima je i dotični GLP-1. Primarni stimulator izlučivanja GLP-1 hormona su obroci bogati mastima i ugljenim hidratima, a njegova osnovna uloga je da mozgu prenese signal sitosti. Osim toga, ovaj hormon usporava brzinu kojom hrana napušta želudac, pomažući da se duže osjećamo sitim i da održimo stabilnije nivoe šećera u krvi.
Ozempik – injekcija za mršavljenje
Kada pacijentima ubrizgaju lijek koji imitira GLP-1, njihov apetit se smanjuje, što rezultira značajno manjim unosom hrane. U kliničkim studijama je izmjereno prosječno smanjenje unosa kalorija kod tretiranih osoba od 25, pa čak i do 50%.
Šta tačno radi Ozempik i koliko je efikasan za gubitak kilograma?
Naš GLP-1 hormon se ne proizvodi samo u našim crijevima, već i u mozgu, gdje reguliše apetit uticajem na centre za glad i želju za hranom. Ozempik kao GLP-1 agonist imitira dejstvo hormona tako što se vezuje za GLP-1 receptore. Može se reći da dejstvo lijekova agonista GLP-1 dosta podsjeća na dejstvo kontraceptivnih pilula, koje imitiraju dejstvo hormona placente „varajući“ naše tijelo da misli da smo konstantno trudni. Po sličnom principu, lijekovi koji imitiraju dejstvo GLP-1 hormona uspijevaju da prevare naš organizam da pomisli da sve vrijeme jedemo. To je trik kojim drastično smanjuje osjećaj gladi i želje za hranom.
Do sada najduža studija dejstva ovih lijekova ispitivala je njihovo dejstvo tokom četiri godine na preko 17.000 ljudi – slučajno podijeljenih na one koje su tretirali lijekom i placebo grupu. Ukupan rezultat je da su ljudi u grupi koja je tretirana lijekom izgubili 9% više tjelesne težine nego oni u placebo grupi. Interesantno je, međutim, da su težinu gubili samo u prvih 65 sedmica (nešto više od godinu dana). Nakon toga, njihov gubitak težine je zaustavljen (dostigli su plato), iako su nastavili da dobijaju injekcije lijeka do kraja isteka studije – još skoro tri godine.
Smatra se da je nakon ovih godinu dana uzimanja lijeka dalji gubitak kilograma onemogućen najvjerovatnije zbog kombinacije dva faktora koji otežavaju dalje mršavljenje – prirodnog otpora organizma protiv gubitka stimulisanjem apetita, kao i smanjenih kalorijskih potreba zbog manje tjelesne težine subjekata. Minus je i to što se nakon prestanka uzimanja lijeka apetit vraća u normalu, što za mnoge znači da će ponovo početi da dobijaju na težini. Zapravo, izgleda da nakon prvih godinu dana i dostizanja platoa gubitka težine, pacijenti nadalje uzimaju lijek samo da bi održali dostignutu kilažu.
Neželjeni efekti uzimanja Ozempika
Najčešće primijećeni neželjeni efekti su: mučnina, povraćanje, proliv i zatvor. Mogući su i problemi sa žučnom kesom i pojačana učestalost pojave kamena u žuči (vjerovatno zbog veće količine masti u cirkulaciji usljed naglog gubitka kilograma). Postoje i sumnje i upozorenja na mogućnost pojave mnogo ozbiljnijih problema kao što su: tumor štitne žlijezde, zapaljenje pankreasa, zapaljenje žučne kese, bolest bubrega, problemi sa preniskim nivoom šećera u krvi, pa čak i pojava samoubilačkih misli.
Ipak, u ovom slučaju je najbitnije analizirati benefite naspram potencijalne štete od uzimanja ovog očigledno moćnog lijeka. Tako su istraživači pronašli da pacijenti koji dostignu gubitak od 10% tjelesne težine imaju više od 90% šanse da benefiti uzimanja lijeka budu veći od štete, dok je suprotno pronađeno za one koji ostvare gubitak od samo 5% tjelesne težine (oni imaju veću štetu nego korist).
Prirodna alternativa Ozempiku postoji
Koliko god bili očajni ili zabrinuti oko neuspjeha da izgubimo višak kilograma, nije neophodno pribjegavati lijekovima, kao što su ovi imitatori GLP-1 hormona, jer prirodna alternativa postoji. Pronađeno je, naime, da kada unesemo obrok baziran na biljnoj hrani, za razliku od mesnog obroka, u našem organizmu se više nego udvostruči količina GLP-1 koji se prirodno izlučuje.
Kako su ćelije koje proizvode GLP-1 kao odgovor na unijete kalorije locirane pri kraju digestivnog trakta, ako se većina kalorija koje unesemo apsorbuje prije toga, efekat ovog hormona na smanjenje apetita će biti mnogo manji. A upravo to se dešava kada konzumiramo hranu siromašnu vlaknima, a bogatu kalorijama, masnoćom, šećerom i skrobom, koja se brzo apsorbuje u gornjem dijelu probavnog sistema. Ne čudi onda što brzo ogladnimo nakon slatkiša, grickalica, brze hrane i slično, jer naše tijelo bukvalno ne dobije informaciju da smo zaista nešto jeli.
Vjeruje se da su naši praistorijski preci kroz hranu konzumirali i po 100 g vlakana, što je oko šest puta više od današnjeg prosjeka. To samo znači da smo evoluirali jedući velike količine cjelovite biljne hrane – prirodno bogate vlaknima. Ona je omogućavala našim prirodnim mehanizmima za regulisanje osjećaja sitosti da rade kako treba i spriječe nas da se prejedamo. Kada bismo dakle jeli onako kako je priroda predvidjela, imali bismo dovoljno GLP-1 hormona da regulišemo svoj apetit na prirodan način. Vjerovatno je zato izučavanjem ljudi koji se hrane biljnom ishranom utvrđeno da su oni u prosjeku 15-ak kilograma lakši od ljudi na uobičajenoj ishrani, prenosi
