Na sceni je odjeknula pesma koja momentalno zaustavlja dah – svaki ton, svaka reč nosi težinu emocija, a atmosfera je ispunjena tugom i potresnom iskrenošću koja dirne svakog ko je sluša.
Ana Nikolić je izvela pesmu “Mišo moj”, koju je napisala legendarna Marina Tucaković tokom najtežeg perioda svog života, nakon gubitka sina Miloša 2008. godine.
Marina je pesmu posvetila svom sinu, koji je preminuo sa samo 24 godine, a bol i tuga koji su je inspirisali da napiše ovu pesmu duboko se osećaju u stihu i interpretaciji.
Tucakovićeva je želela da Ana Nikolić svojim glasom prenese emociju i težinu ličnog gubitka, zbog čega mnogi smatraju da je “Mišo moj” jedna od najtužnijih pesama ikada otpevanih na estradi. Pesma nosi intimnu priču i potresnu iskrenost, koja dirne svakog ko je sluša.
Nakon Marinine smrti, njena jedinstvena uloga u muzičkoj industriji i doprinos karijerama brojnih pevača i pevačica ostaju nezamenjivi, a “Mišo moj” je podsetnik na njen talenat da bol pretvori u umetnost koja nadilazi vreme.
Da ono najgore ipak sam prošla
Dobro se pretvaram, sve živo zavaram
A svaka pomoć bi dobro mi došla
Sećanja sam zaledila
Al’ nisam bol pobedila
Ne mogu više da zadržim bol
Ne pomažu tablete uz sav alkohol
I plačem, Mišo moj, plačem pred strancima
Još ukus tuge peče na mojim nepcima
Ne mogu više da zadržim bol
Ma neka sam sto puta ja slabiji pol
I kada ostarim i kad posivi sve
Oči će mi biti od plača crvene
Nadaš se, ne nadaš, al’ ne možeš da znaš
Koliko koraka ko od nas ima
I kada prođe sve i kad sve nestane
Ostaju ožiljci u nama svima”