Naime, glumio je u više od 40 vestern filmova, najčešće u ulozi Vinetua, najslavnijeg poglavice Apača. Njegovo djelo je toliko značajno da je uvršćen na listu 300 ličnosti koje su obilježile njemačku istoriju, rame uz rame sa Bahom, Betovenom, Geteom, Hegelom, Kantom, Ajnštajnom, Heseom, Manom, braćom Grim, Marksom, Ničeom, Frojdom.
Rođen je 1940. godine u selu Strojkovce kod Leskovca, a u svijet glume je ušao slučajno.
– Moj ulazak u taj svet bio je sasvim slučajan. Prvi put sam se susreo sa kamerom u istorijskom filmu ‘Lancelot’, koji je sniman u Vojvodini. To je bila dobra prilika za nas studente DIFA da se nešto zaradi. Mene je izabrao reditelj, koji je igrao i glavnu ulogu, za svog dublera. U odgovarajućem kostimu popeli su me na konja, u desnoj ruci dugo koplje, u levoj veliki štit, jedva sam uspeo da držim dizgine konju. Snimamo juriš, ja prvi, a za mnom 250 konjanika. Tada mi je postalo jasno zašto uzima dublera, pad sa konja ne bi bio nimalo prijatan za okovanog viteza jahača – priča Mitić.
Nakon debitovanja na filmskom platni, dobijao je manje uloge u stranim koprodukcijama. Veliki zaokret u karijeri se desio kada je ekipa DEFA studija iz bivšeg DDR-a videla Gojkovu sliku kod „Jugoslavije filma“. Spremali su film sa indijanskom tematikom, snimali su na našim prostorima, a Mitić im je odmah zapao za oko – dobija glavnu ulogu u ostvarenju „Sinovi velike medvedice“.
Film doživljava nevjerovatan uspjeh, nakon čega glumi u još 12 filmova sa istom tematikom, televizijskim serijama i pozorištu. A Karl Maj probudio je u njemu interesovanje za Indijance još dok je kao dijete čitao njegove romane.
– Likovi iz mojih filmova nisu proizvod romantike sa logorske vatre, već odbrana svoje životne sredine i svojih istorijskih prva od osvajača. Što sam više saznavao o domorocima američkog kontinenta, sve više sam ih cenio, imao veći respekt prema njima. To je mudar narod koji je ostao ponosan bez obzira na genocid koji je pretrpeo. Živeli su u skladu sa prirodom i uzimali samo koliko im treba, a mi uništavamo životnu okolinu samo ako je profit u pitanju. A jedan indijanski učitelj kaže: ‘Mi indijanci mislimo da smo deo naše majke zemlje, a beli ljudi misle da je poseduju – posebno ističe Gojko.
Svoje opasne scene je snimao bez dublera, jer je želio da se u potpunosti srodi da svojim likovima koje je tumačio, što je naročito faciniralno njegove obožavaoce.
– Danas postoje nove tehničke mogućnosti, kompjuteri pomažu i na filmu. Glumci sve mogu, da idu kroz vatru, hodaju po plafonu i sa lakoćom preskaču planine. Ali nije uvek skup film garancija za uspeh – Kaže Mitić.
Indijanci su ga smatrali njihovim herojem, prenosi Kurir.
– To sam osetio u Americi. Dok sam dva puta boravio među Indijancima, posle prikazivanja filmova, prilazili su mi i govorili da me smatraju svojim junakom jer sam se, barem u filmovima, borio za njihova prava. Sakupljao sam godinama i njihove mudrosti, pa sam pre pet godina u Nemačkoj objavio kompakt-disk na kom sam sve te njihove pametne misli čitao. Disk je „planuo“ i vrlo je popularan među Nemcima. Ma koliko da je čovek uzbuđen i da ima naporan dan, kada sluša te mudrosti potpuno se opusti. Divan je to narod – otkriva glumac.
O popularnosti koju je stekao na filmskom platnu govori i podatak da je jedan asteroid dobio ime po njemu – Gojkomitić. Slavni Mitić je za njemačku kinematografiju snimio 25 igranih filmova i isto toliko televizijskih o Vinetuu, i punih 40 godina bio “srpski brend” u Njemačkoj.
Glassrpske.
