Potomci kažu da su ustaše iz Zagreba i Banjaluke ubijale Srbe bez ijednog ispaljenog metka – sjekirama, noževima i krampovima. Porodica Todorinović je tada izgubila 103 člana.
„Moj svekar je Milan Todorinović. On je igrom slučaja preživio i došao je na mjesto gdje je bilo preko 80 poklanih. Našao je kćerku da daje znakove života i uzeo je, na njegovim rukama je umrla, a on se onesvjestio. Moj svekar mi je pričao da je čak njegov brat Ostoja koji je bio mali, on je pobjegao, sakrio se u jedno bure, pošto su prepoznali stope u snijegu, našli su ga u buretu i njega zaklali “, rekla je Ljepa Torodirnović, čija su djeca potomci stradalih iz ovog zločina.
Vijence su položili visoki zvaničnici Republike Srpske, predstavnici gradske uprave Banjaluka, delegacije Trećeg pješadijskog /Republika Srpska/ puka Oružanih snaga BiH, predstavnici političkih partija, kao i nevladinih organizacija proisteklih iz Odbrambeno-otadžbinskog rata i NOR-a.
„Komunisti su onemogućili da ovo obilježavamo na pravi način. Tek od 91. godine ovo obilježavamo i potrebno da je da sledeće godine ovo podignemo na jedan viši nivo, jer i sama Hrvatska je priznala da je to bio najveći pokolj učinjen u samo jednom danu“, poručio je predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik.
„Nadam se da ćemo ovo prenijeti u čitanke i da djeca koja budu to čitala znaju i za djecu koja su ovdje pobijena a napisano je da se nisu pojavila u školi. Da će to zapamtiti i da će im to biti putokaz da čuvaju Republiku Srpsku.“, rekao je Nenad Stevandić, predsjednik NSRS.
„Svaki ovaj spomenik, a nažalost naš narod ima ove spomenike u svakoj mjesnoj zajednici, svjedoči o burnoj i teškoj prošlosti koju smo imali. Ali isto tako je i garant našeg postojanja i opstanka na ovim prostorima“, rekao je Draško Stanivuković, gradonačelnik Banjaluke.
U dokumentima, čak i onim iz izvora tadašnje Nezavisne Države Hrvatske, navedeno je da je zločin u ovim banjalučkim naseljima bio najveći pokolj učinjen u samo jednom danu.
(BN)
