Kao član istorijske ekspedicije sa psima zaprežnim sankama iz 1925. godine, pomogao je u isporuci lijekova za borbu protiv difterije, putujući cijelim putem od Anchoragea do gradića Nome ukupno više od 900 kilometara, te tako spasio mnogo ljudskih života…
Iako je bilo više od 150 drugih pasa uključenih u spašavanje života, Baltovo ime je jedino koje je zaživjelo, jer je on bio vođa ostalih pasa. Sada naučnici kopaju u prošlost, kako bi otkrili moguće razloge njegove nevjerojatne atletske i inteligentne sposobnosti.
Kad je Balto umro 1933. godine, njegovi ostaci su preparirani i donirani muzeju u Clevelandu. Ova je odluka omogućila istraživačima da ispitaju njegov DNK i saznaju više o njegovoj genetici, te da ga uporede s modernim psima za vuču. I dok je istoimeni animirani film iz 1995. godine promovisao ideju da je Balto poluvuk, njegovi geni otkrivaju da je bio 100% pripitomljeni pas. Njegov DNK analiziran je sa 135 različitih pasmina, što je na kraju otkrilo da je herojski pas bio u srodstvu sa sibirskim haskijem i psima za vuču sanki s Aljaske i Grenlanda. Tri pasmine koje su dobro prilagođene životu u snijegu.
Osim analize Baltove DNK s drugim psima, takođe je upoređena sa 240 drugih sisavaca kako bi se pomoglo u identifikaciji, koji se fragmenti DNK nisu promijenili tokom milona godina. Zbog dugovječnosti tokom toliko vijekova, ti se fragmenti smatraju esencijalnim i stabilnim, dok su mutacije potencijalno opasne. Dogodilo se da je Baltova genetika pokazala da je njegov DNK, stabilniji od modernih pasmina pasa, što sugeriše da je bio zdraviji. “Balto je imao varijante gena povezanih sa faktorima kao što su težina, koordinacija, formiranje zglobova i debljina kože, što biste očekivali od psa uzgojenog da trči u tom okruženju”, kaže jedna od naučnica, Katherine Moon.
Kakva god bila njegova tajna, Balto je pomogao spasiti živote mnogih mladih ljudi, tako da njegov legendarni status ostaje da živi i danas.
Izvor: mymodernmet.com
