Vrtoglavica, zamagljen vid, pulsirajući bol u glavi kao nakon obilnog pića, mučnina i umor koji mogu trajati danima… Ovi i slični simptomi su poznati svima koji pate od migrene, a na planeta. Migrena je treći najčešći poremećaj u svijetu i treći najčešći uzrok invaliditeta. Godišnji indirektni trošak migrene zbog odsustva i smanjene produktivnosti samo u SAD-u procjenjuje se na približno 19,3 milijarde dolara (ne uključujući značajne medicinske troškove). Ali kako aktivnost mozga dovodi do migrene dugo je bila zagonetka koja je zaokupljala naučnike.
Studija na miševima, nedavno objavljena u prestižnom časopisu Science, sada nudi tragove o neurološkim događajima koji izazivaju migrene. On sugerira da kratko “zamračenje” mozga, kada je neuronska aktivnost isključena, privremeno mijenja sadržaj cerebrospinalne tekućine, bistre tekućine koja okružuje mozak i kičmenu moždinu. Ova izmijenjena tekućina, sugeriraju istraživači, putuje do sada nepoznatim anatomskim putem do nerava u lubanji gdje aktivira receptore za bol i upalu, uzrokujući glavobolje.
– Migrena zapravo tako štiti. Bol je zaštitna jer govori osobi da se odmori, oporavi i spava – kaže za Nature voditelj studije dr. Maiken Nedergaard , neuroznanstvenik sa Univerziteta u Kopenhagenu i ko-šef Centra za translacionu neuromedicinu na Univerzitetu u Rochesteru .
– U ovoj studiji opisujemo interakciju između centralnog i perifernog nervnog sistema uzrokovanu povećanim koncentracijama proteina koji se oslobađaju u mozgu tokom epizode širenja depolarizacije, fenomena odgovornog za auru povezanu sa migrenama. Ova otkrića nam daju mnoštvo novih ciljeva za suzbijanje aktivacije senzornih nerava za prevenciju i liječenje migrene i jačanje postojećih terapija, objasnio je dr. Nedergaard.
Na studiju objavljenu u Scienceu osvrnuo se i hrvatski naučnik Srećko Gajović .
– Glavobolje su veliki zdravstveni problem koji značajno utiče na kvalitet života, pa se svaki napredak u ovoj oblasti prati sa velikim interesovanjem. Zanimljivo je da sam mozak nikada ne boli, jer ne postoje receptori za bol, ali ono što se dešava u mozgu treba da se odrazi na njegovu periferiju, gde tada “bole” odgovarajući periferni nervi. Osim nelagode koju izaziva, bol je važan zaštitni mehanizam, pa na taj način tijelo dobija ključnu poruku o dešavanjima u mozgu – rekao je prof. dr. Srećko Gajović , vd direktora BIMIS – Biomedicinskog istraživačkog centra na Šalatu.
– Novina koju predstavlja nedavno istraživanje objavljeno u časopisu Science je razjašnjenje veze između događaja u mozgu i reakcije perifernih nerava. Do sada se smatralo da signalni molekuli moraju napustiti zaštićenu okolinu mozga kako bi dospjeli do perifernih živaca, no u ovom istraživanju je prikazana anatomska prečica kojom ovi molekuli otopljeni u likvoru mogu doći do perifernih živaca. ganglija koje se nalaze neposredno uz lobanju. Ovaj specifičan položaj omogućava perifernim ganglijama da “čitaju” stanje mozga i reaguju, stvarajući bol, na promjene koje se tamo dešavaju. Nažalost, koliko god ovaj uvid u periferne ganglije bio koristan u smislu odgovora na bol, on doprinosi i općem fenomenu glavobolje, ali i migrene. Ipak, razumijevanje veze između mozga i perifernog uzroka bola otvara nove ideje za moguću terapiju svih vrsta glavobolje – naglasio je Gajović.
Neka istraživanja također sugeriraju da je migrena nasljedna. Tako su dr. Kari Stefanson , izvršni direktor islandske biofarmaceutske kompanije deCODE Genetics, i njegove kolege prošle jeseni u časopisu Nature Genetics identifikovali genetske varijacije koje izgleda utiču na to da li ljudi razviju migrenu ili ne. Istraživači su analizirali DNK 1,3 miliona ljudi sa Islanda, Danske, Velike Britanije, SAD-a i Norveške, od kojih je oko 80.000 iskusilo migrenu. Pronašli su 44 varijante gena povezane s migrenom, od kojih 12 nikada prije nije opisano. Među njima, tim je otkrio da je rijetka varijanta gena PRRT2, koji pomaže u reguliranju signalizacije između neurona, povezana s visokim rizikom od migrene s aurom i epilepsije.
S druge strane, rijetke varijante gena koje potiskuju funkciju gena SCN11A i KCNK5, koji igraju ulogu u transportu natrijuma i kalija između stanica, izgleda da štite od oba tipa migrene (sa i bez aure). – Ovakva otkrića trebala bi pružiti značajnu nadu za populaciju koja boluje od migrene. Trenutni tretmani ne eliminišu u potpunosti sklonost razvoju migrene, tako da postoji mnogo prostora za bolje tretmane – rekao je Steffansson za New Scientist.
Jutarnji.hr
