Njemački sindikati u vezi sa tim upozoravaju da bi strani radnici mogli da budu zloupotrebljeni kao jeftina radna snaga na svoju štetu, ali i na štetu ostalih radnika.
Članica upravnog odbora Saveza njemačkih sindikata Evelin Reder upozorila je da su radnici migranti u velikoj mjeri zavisni od poslodavca za kojeg rade jer im je uz radno mjesto vezana dozvola boravka, što kod njih izaziva strah da će biti vraćeni, ako ne budu poslušni.
Osim toga, radnici migranti često ne govore njemački i nisu informisani o svojim pravima, tako da pristaju na uslove rada koji su lošiji od zakonski propisanih, istakla je Reder.
Prema njenim riječima, zapošljavanje inostranih radnika treba dozvoliti samo u preduzećima koja imaju kolektivni ugovor.
Zbog stalnog nedostatka radne snage u zemlji, njemačka vlada planira liberalizaciju zakonodavstva o radnoj migraciji, a dio tog paketa je i tzv. “zapadnobalkansko pravilo” o kojem bi trebalo da raspravlja 1. marta.
Tim pravilom predviđene su dvije bitne promjene: sa jedne strane bi trebalo da bude ukinuto ograničenje važenja te mjere do kraja 2023, odnosno ubuduće bi to trebalo da postane trajno pravilo.
Sa druge strane, predviđa se udvostručenje kvote za radne migrante sa zapadnog Balkana – sa sadašnjih 25.000 godišnje na 50.000.
“Zapadnobalkansko pravilo” je uvedeno nakon velikog izbjegličkog talasa 2015. i 2016. godine, a cilj je bio rješavanje dva problema: sprečavanje nekontrolisanog dolaska tražilaca azila i ublažavanje manjka radne snage.
Tih godina je u Njemačku stiglo više od milion izbjeglica, prije svega iz Sirije, ali i veliki broj ljudi sa područja zapadnog Balkana – iz Albanije, BiH, Crne Gore, Sjeverne Makedonije i Srbije.
Dok su sirijske ratne izbjeglice po pravilu brzo dobijale azil, samo oko pet odsto migranata sa zapadnog Balkana dobilo je azil.
Tri četvrtine radnika u Njemačkoj sa zapadnog Balkana radi na gradilištima, u ugostiteljstvu i pruža njegu starijim i bolesnim osobama.
