16. Novembra 2026.

Ni kandidatski status nije pokrenuo reforme: Niko nema recept kako BiH vratiti na evropski put

BiH se sve više udaljava od evropskog puta, ali glavni problem je činjenica da niko nema recept kako zemlju vratiti na evropski put.

Najzanimljiviju izjavu u tom smjeru nedavno je dala sama Marta Kos, evropska komesarka zadužena za pitanja proširenja, koja je u evropskom parlamentu izjavila da je za zemlju potrebno razviti poseban pristup, jer dosadašnji model, kako je istakla, ne funkcioniše.

Podsjećanja radi, Evropska komisija prošle sedmice predstavila je izvještaje o stanju proširenja u zemljama kandidatkinjama, a BiH je, prema ocjenama većine analitičara, dobila najlošiji izvještaj u istoriji.

Zašto dosadašnji pristup Evropske unije prema BiH ne funkcioniše?

Kosova je naglasila da metodologija proširenja, koja je razvijena prije osam godina na prijedlog Francuske, ne daje rezultate kad je u pitanju BiH. Posebno je ukazala na nefunkcionalnost vlasti na nivou BiH, nemogućnost postizanja dogovora i održavanja koalicije i indirektno čak postavila pitanje da li će buduće vlasti koje preuzmu upravljanje zemljom moći da nastave sprovođenje evropskih integracija.

Faris Kočan, slovenački ekspert za evropske integracije našeg regiona u EU, za “Nezavisne” naglašava da ova ocjena Kosove predstavlja zakasnjelo priznanje Evropske komisije da politika uslovljavanja nije dala rezultat.

“Problem BiH nije prvenstveno u tome što domaći politički akteri ne razumiju evropske kriterije, nego u tome što njihovo ispunjavanje često nije u skladu s interesima onih koji bi reforme trebalo da sprovedu. Tu dolazimo do suštinskog problema evropskih integracija: šta se događa kada političke elite imaju više koristi od održavanja postojećeg institucionalnog poretka nego od njegovog reformisanja? U takvim okolnostima evropska perspektiva prestaje biti instrument transformacije i postaje sredstvo unutrašnjopolitičkog pregovaranja”, smatra Kočan.

Ko je odgovoran za zastoj BiH na evropskom putu?

Prema njegovom mišljenju, odgovornost za tu situaciju snose obje strane, ali da je ona prvenstveno na domaćim političkim akterima.

“Međutim, bilo bi pogrešno zanemariti odgovornost EU. Brisel je godinama polazio od pretpostavke da će kombinacija političkog uslovljavanja, finansijskih poticaja i perspektive članstva postupno mijenjati ponašanje domaćih elita. Pritom je nedovoljno uvažavao činjenicu da u BiH institucionalna fragmentacija i mogućnosti blokiranja odluka nisu samo prepreke reformama, nego i važni izvori političke moći. Drugim riječima, EU je pokušavala mijenjati ponašanje političkih aktera instrumentima čija je efikasnost zavisila upravo od njihove spremnosti da se odreknu dijela mehanizama na kojima počiva njihova moć”, kaže on.

Kako je kandidatski status uticao na evropske integracije?

Kočan smatra da je dodatni problem i u činjenici da je BiH kandidatski status dobila zbog geopolitičkih okolnosti, uprkos tome što, kako naglašava, nije došlo do ispunjavanja reformskih uslova.

“Domaće elite zaključuju da se politički napredak može ostvariti i bez odgovarajuće institucionalne transformacije. To ne znači da su odluke iz 2022. i 2024. bile nužno pogrešne, nego da geopolitička logika proširenja ne može dugoročno zamijeniti reformsku logiku. Posljednji izvještaj Evropske komisije upravo pokazuje granice, jer BiH i dalje nema ključne pravosudne reforme ni operativnog glavnog pregovarača, dok je provođenje Reformske agende ostalo nedovoljno za korištenje sredstava iz Plana rasta”, smatra on.

Šta bi novi pristup Evropske unije mogao značiti za BiH?

Na pitanje o mogućem posebnom pristupu koji komesarka Kos najavljuje Kočan kaže da ne misli da se radi o nekoj vrsti “specijalnog pristupa” ili stavljanje BiH pod “evropsko starateljstvo”.

“BiH ima specifičnu ustavnu strukturu, višestruke institucionalne veto-pozicije i politički sistem u kojem je odgovornost za donošenje odluka izrazito fragmentirana. Zbog toga bi smislen novi pristup morao povezati konkretne reforme s neposrednim koristima za građane, ojačati institucionalne kapacitete za njihovo provođenje i smanjiti mogućnost da pojedinačni politički akteri blokiranjem reformi uslovljavaju napredak cijele države”, navodi on.

Koje je modele EU do sada pokušala primijeniti u BiH?

Napomene radi, EU je prema BiH imala pristup u nekoliko faza. U prvoj fazi, nakon rata i Solunskog samita, na kojem je odlučeno da će zemljama regiona biti ponuđeno članstvo u EU, BiH je tretirana posebno kao zemlja koja je izašla iz rata. Nakon toga, EU je pokušala inicijativu prepustiti domaćim liderima, ali taj pristup nije uspio. Nakon toga ušli smo u fazu serije pregovora na temu implementacije odluke “Sejdić i Finci”, a kada taj pristup nije urodio plodom, EU je prihvatila njemačko-britanski prijedlog o fokusiranju na ekonomiju i životni standard građana, ali ni u ovoj fazi domaći lideri nisu pokazali spremnost da rade na evropskom putu.

Nakon toga, 2018, pod dirigentskom palicom Žana Kloda Junkera, predsjednika Evropske komisije, pokrenuta je nova strategija za zapadni Balkan, a nekoliko godina kasnije promijenjena je metodologija prihvatanjem francuskog prijedloga. Po izbijanju rata u Ukrajini EU je region počela sve više gledati u svjetlu bezbjednosnog koncepta. Posljednja faza predvidjela je davanje značajnih sredstava BiH u okviru Plana rasta kako bi se zemlja pripremila za postepeno uvođenje u evropske integracione strukture, ali, kao što se ispostavilo, ni to nije motivisalo domaće lidere da pokrenu reforme.

Podijeli vijest na: