Ako postoji trenutak u NFL kalendaru kada se sezona lomi, kada se odvajaju pretedenti od stvarnih šampiona, onda je to poslovično sedmica oko Dana zahvalnosti.
Dallas Cowboys 31 – 28 Kansas City Chiefs
Stadion AT&T u Arlingtonu, to grandiozno zdanje koje Teksas ponosno naziva “Jerry World”, bio je poprište prvog čina drame. Očekivalo se da će Kansas City Chiefs, aktualni vladari AFC-a, doći i rutinski demonstrirati moć protiv Dallas Cowboysa, ekipe koja je vječno u limbu između “Super Bowl contendera” i potpunog razočaranja. No, Dan zahvalnosti 2025. donio nam je drugačiju priču – priču o ranjivosti šampiona.
Dak Prescott, quarterback Cowboysa, često je meta kritika zbog svojih performansi u velikim utakmicama. No, ovog četvrtka, Prescott je izgledao kao čovjek na zadatku. Završio je utakmicu s impresivnih 320 jardi dodavanjem i dva touchdowna, uz jednu presječenu loptu koja nije bila fatalna. Ono što je fasciniralo nije bila samo statistika, već način na koji je Prescott manipulirao odbranom Stevea Spagnuola. Koristeći play-action i brza izbacivanja, neutralisao je agresivni pass rush Chiefsa, prisiljavajući njihove linebackere da ostanu u “zoni ničije zemlje”.
Ključna figura u ovom napadačkom masterclassu bio je CeeDee Lamb. Njegova statistika od 7 hvatanja za 112 jardi i jedan touchdown samo je vrh ledenog brijega. Lamb je dominirao u sredini terena, eksploatišući rupe u zonskoj odbrani Chiefsa. Njegova sposobnost da kreira separaciju na trećem downu bila je ključna za održavanje posjeda lopte i držanje Patricka Mahomesa na klupi. Svaki put kad je Dallas trebao “big play”, Prescott je gledao prema broju 88, i svaki put je Lamb isporučio.
S druge strane, Patrick Mahomes je odigrao statistički solidnu utakmicu sa četiri touchdown.
dodavanja. Međutim, ko god je gledao utakmicu, vidio je quarterbacka koji ne igra u ritmu. Odbrana Cowboysa, predvođena veteranom Jadeveonom Clowneyem, konstantno je vršila pritisak, srušivši Mahomesa tri puta. Mahomes je bio prisiljen na improvizaciju više nego što bi Andy Reid to želio. Njegova dva touchdown dodavanja na četvrtom downu – potezi očajnika koji su uspjeli zahvaljujući čistom talentu, pokazuju koliko su Chiefsi bili blizu ponora tokom cijelog susreta.
Posebno je bio upečatljiv trenutak u četvrtoj četvrtini kada je Mahomes bacio bombu od 42 jarde za Xaviera Worthyja, postavljajući scenu za kasni touchdown Hollywooda Browna. To je bio bljesak stare magije, podsjetnik na to ko je Mahomes, ali ovoga puta to nije bilo dovoljno. Dallas je uspio da kontroliše sat na posljednjem posjedu, uskrativši Mahomesu priliku za još jedan legendarni comeback.
U utakmicama visokog profila često presuđuju neopjevani heroji. Ovoga puta to je bio Malik Davis. Njegov trk od 43 jarde za touchdown bio je trenutak koji je slomio kičmu odbrane Chiefsa. U tom jednom potezu vidjeli smo sve slabosti odbrane Kansas Cityja ove sezone: loši uglovi tacklinga, nedostatak brzine na drugom nivou odbrane i nemogućnost zatvaranja edgea. Davis je projurio kroz odbranu kao brzi voz, ostavljajući braniče da hvataju vazduh.
Za Kansas City, ovaj poraz je više od izgubljene utakmice, to je alarm za uzbunu. S omjerom 6-6, Chiefsi su pali na deseto mjesto u AFC-u. Zamislite tu rečenicu: Patrick Mahomes je u decembru izvan playoff slike. To je scenario koji niko nije predvidio. Njihov put do doigravanja sada zavisi od milosti drugih rezultata i savršenog završetka sezone. Dinastija se ne samo ljulja; ona je na koljenima, a lešinari kruže.
Cincinnati Bengals 32 – 14 Baltimore Ravens
Ako je utakmica u Dallasu bila triler, ono što se dogodilo u Baltimoreu može se opisati samo kao horor film za navijače Ravensa. U divizijskom derbiju AFC Sjevera, Ravensi su ušli kao favoriti sa pet uzastopnih pobjeda, a izašli su poniženi, pretučeni i sa ozbiljnim pitanjima o identitetu svog napada.
Priča utakmice je jednostavna i brutalna: ne možete pobijediti u NFL-u ako izgubite loptu pet puta. Lamar Jackson, dvostruki MVP lige, odigrao je utakmicu koju će htjeti zaboraviti čim prije. Tri izgubljene lopte: dva fumblea i jedna presječena lopta, bile su pokloni koje su Bengalsi objeručke prihvatili. Jackson je izgledao nesigurno u pocketu, držeći loptu predugo i donoseći odluke koje su graničile sa neobjašnjivim. Ovo je bila treća utakmica zaredom u kojoj Jackson nije bacio touchdown dodavanje, što je najduži takav sušni period u njegovoj karijeri.
Posebno bolan trenutak bio je fumble Isaiaha Likelyja. U situaciji koja je izgledala kao siguran touchdown od 44 jarde, Likely je ispustio loptu (tačnije, izbijena mu je) prije ulaska u end zone, a odbrana Bengalsa je reagovala. Taj trenutak simbolizovao je cijelo veče za Ravense, blizu, a ipak tako daleko, uz dozu autodesstrukcije.
Ono što najviše zbunjuje analitičare i frustrira navijače u Baltimoreu je korišćenje Derricka Henryja. “Kralj Henry”, čovjek koji je sinonim za fizičku dominaciju i koji je u ovoj utakmici srušio rekord Jima Browna probivši se na 11. mjesto svih vremena po broju jardi trčanjem, dobio je loptu samo 10 puta!
Henry je prosječno osvajao 6.0 jardi po nošenju, bio je jedina svijetla tačka u napadu, probijao je prve linije odbrane Bengalsa kao da su od papira. Ipak, offensive coordinator Todd Monken odlučio je da ignoriše svoje najjače oružje u trenutku kada se passing game raspadao. Henry je nakon utakmice bio vidno frustriran, izjavivši da “želi iskoristiti prilike koje dobije”, što je u diplomatskom jeziku NFL svlačionice jasan znak nezadovoljstva. Imate tešku artiljeriju, a bacate kamenčiće, to je bio napad Ravensa.
S druge strane, Joe Burrow se vratio na velika vrata. Nakon što je propustio 75 dana zbog povrede, Burrow je izgledao kao da nikada nije ni otišao. Sa 261 jardom i dva touchdowna, vodio je napad Bengalsa sa mirnoćom veterana. Njegova hemija sa Ja'Marr Chaseom je neupitna, Chase je ponovo probio granicu od 100 jardi protiv Ravensa, potvrđujući da je on kriptonit za odbranu Baltimora. Bengalsi su ovom pobjedom ostali u životu, a Burrow je poslao poruku ostatku lige: dokle god sam ja na nogama, Cincinnati nije gotov.
Chicago Bears 24 – 15 Philadelphia Eagles
Petak nakon Dana zahvalnosti, poznat kao Black Friday, obično je rezervisan za šoping groznicu. No, u Philadelphiji, Chicago Bearsi su “kupili” nešto puno vrednije, poštovanje cijele lige i prvo mjesto u NFC konferenciji. Pobjeda 24-15 nad braniocima titule Philadelphia Eaglesima nije bila slučajnost već izjava.
Bearsi su u ovoj utakmici kanalisali duh slavne generacije iz 1985. godine. Postigli su nešto što se u njihovoj bogatoj istoriji nije dogodilo punih 40 godina, imali su dva igrača sa preko 100 jardi trčanja u istoj utakmici. Rookie Kyle Monangai (130 jardi) i veteran D'Andre Swift (125 jardi) pregazili su odbranu Eaglesa. To je bilo fizičko zlostavljanje prednje linije Philadelphije.
Offensive line Bearsa otvarao je rupe kroz koje bi mogao proći i manji kamion. Swift i Monangai su se izmjenjivali u udarcima, iscrpljujući odbranu Eaglesa do tačke pucanja. Ovo je bio fudbal kakav se nekad igrao- kontrola sata, fizička dominacija i lomljenje volje protivnika.
Moramo se pokloniti Benu Johnsonu, glavnom treneru Bearsa. Njegova priča je fascinantna. Čovjek koji je nekad bio walk-on rezervni quarterback na UNC-u (Univerzitet Sjeverne Karoline), gdje je primarno služio kao scout team igrač i diplomirao matematiku i računarske nauke , izrastao je u jednog od najbritkijih umova NFL-a. Johnson je donio kulturu discipline i inovacije u Chicago. Njegov playcalling je savršen balans između modernih koncepata i tradicionalnog “smashmouth” fudbala.
U ovoj utakmici, Johnsonova odbrana je bila ta koja je zapečatila pobjedu. Ključni trenutak dogodio se u trećoj četvrtini kada je cornerback Nahshon Wright isforsirao fumble Jalena Hurtsa tokom zloglasnog “Tush Push” napada. Taj potez, zaustavljanje napada koji je statistički gotovo nezaustavljiv, bio je psihološki udarac od kojeg se Eaglesi nisu oporavili.
S omjerom 9-3, Bearsi su sada prvi nosioci u NFC-u. Ko bi se usudio prognozirati ovakav rasplet prije početka sezone? Chicago više nije “simpatičan mlad tim”, oni su legitiman kandidat za Super Bowl. Njihova odbrana je elitna, trčanje je nezaustavljivo, a Caleb Williams upravlja napadom bez velikih grešaka. Vjetroviti grad ponovo sanja velike snove.
Carolina Panthers 31 – 28 Los Angeles Rams
Ako ste tražili najveću kvotu na kladionicama ovog vikenda, vjerovatno ste je našli na pobjedu Carolina Panthersa protiv zahuktalih Los Angeles Ramsa. Ramsi su stigli u Charlotte sa nizom od šest pobjeda, boreći se za prvo mjesto u konferenciji. Otišli su pognutih glava, žrtve jednog od najvećih iznenađenja sezone.
Bryce Young, mladi quarterback Panthersa kojeg su mnogi već počeli otpisivati kao “draft bust”, odigrao je utakmicu karijere. Bacio je tri touchdowna, ali ono što impresionira je njegova hladnokrvnost u ključnim trenucima. Dva puta je bacio za touchdown na četvrtom downu. To su potezi koji zahtijevaju ne samo preciznost, već i ogromnu hrabrost.
Njegovo pobjedničko dodavanje od 43 jarde za Tetairoa McMillana bilo je remek-djelo. Young je ovom utakmicom postao najmlađi quarterback u istoriji lige sa 11 pobjedničkih napada u četvrtoj četvrtini, prestigavši rekord Josha Allena.
Sudbina ima čudan smisao za humor, a Matthew Stafford je to osjetio na svojoj koži. U ovoj utakmici, Stafford je ispisao istoriju bacivši svoj 28. uzastopni touchdown bez presječene lopte, čime je srušio rekord velikog Toma Bradyja. To je postignuće koje svjedoči o njegovoj nevjerovatnoj preciznosti i donošenju odluka tokom sezone.
Međutim, ironija je htjela da taj veličanstveni niz završi upravo u trenutku kada je Ramsima najviše trebala sigurnost. Stafford je bacio interceptione u dvije uzastopne serije, uključujući onaj koji je Nick Scott vratio, a kasnije i Mike Jackson, što je direktno omogućilo povratak Panthersa. Od heroja do tragičara u samo nekoliko minuta -to je surovost NFL-a.
U sjenci poraza, ne smijemo zaboraviti Davantea Adamsa. Hvatač Ramsa nastavlja svoj put prema Kući slavnih. Uhvativši novi touchdown, pretekao je legendarnog Tonyja Gonzaleza i Antonia Gatesa sada je usamljen na 7. mjestu vječne ljestvice po broju uhvaćenih touchdowna (117). Adams je i dalje, uprkos godinama, tehnički jedan od najsavršenijih hvatača lige, majstor route runninga koji može stvoriti prostor u telefonskoj govornici.
Los Angeles Chargers 31 – 14 Las Vegas Raiders
U dvoboju starih rivala iz AFC Zapada, Los Angeles Chargersi su demonstrirali brutalnu efikasnost i potvrdili dominaciju nad Las Vegas Raidersima. Pobjedom 31-14 kompletirali su “metlu” (dvostruku pobjedu u sezoni) i gurnuli Raiderse u provaliju eliminacije iz doigravanja.
Justin Herbert je još jednom pokazao zašto ga se smatra jednim od najtvrđih igrača u ligi. Tokom utakmice zadobio je povredu lijeve (ne-bacačke) ruke, ali se vratio na teren sa rukavicom i nastavio dirigovati napadom. Njegova preciznost nije patila, Herbert je sistematski rastavljao odbranu Raidersa, pronalazeći svoje mete sa lakoćom.
Posebno treba istaći njegovu vezu sa rookiejem Laddom McConkeyem, koji se sve više profiliše kao pouzdana opcija u crvenoj zoni, uhvativši touchdown od 7 jardi.
Iako su neke priče sugerisale da je Keenan Allen možda usporio, on je i u 2025. godini ključni točkić u mašini Chargersa. U ovoj utakmici, Allen je nastavio cementirati svoj status legende franšize. Njegova 4 hvatanja za 30 jardi možda ne zvuče spektakularno, ali njegovo prisustvo na terenu, sposobnost da pretvara treće downove i njegovo liderstvo su neprocjenjivi za Jima Harbaugha. Allen je, podsjetimo, rekorder franšize po broju hvatanja, prestigavši Antonia Gatesa, i svaki njegov ulazak na teren je čas istorije za mlađe igrače.
Pobjeda Chargersa nije bila samo vazdušna. Kimani Vidal, running back, eksplodirao je sa trkom od 59 jardi za touchdown , pokazavši da Chargersi imaju balansiran napad koji može kazniti protivnika na više načina. S druge strane, odbrana je bila nemilosrdna. Tuli Tuipulotu je zabilježio svoj 10. sack u sezoni , terorišući quarterbacka Raidersa i potpuno neutrališući njihov napad koji je limitiran na mizernih 156 ukupnih jardi.
Osim navedenih derbija, 13. sedmica donijela je niz zanimljivih rezultata i individualnih postignuća.
Seattle Seahawks 26 – 0 Minnesota Vikings: Potpuna defanzivna klinika u režiji Mikea Macdonalda. Seahawksi su ostavili Vikinge na nuli, što je prvi “shutout” za Minnesotu u posljednjih 18 godina. Odbrana Seattlea je presjekla četiri lopte rookie quarterbacku Maxu Brosmeru , dokazavši da su ozbiljna prijetnja u NFC-u.
Green Bay Packers 31 – 24 Detroit Lions
Arizona Cardinals 17 – 20 Tampa Bay Buccaneers
San Francisco 49ers 26 – 8 Cleveland Browns
Atlanta Falcons 24 – 27 New York Jets
New Orleans Saints 17 – 21 Miami Dolphins
Houston Texans 20 – 16 Indianapolis Colts
Jacksonville Jaguars 25 – 3 Tennessee Titans
Minnesota Vikings 0 – 26 Seattle Seahawks
Buffalo Bills 26 – 7 Pittsburgh Steelers
Playoff slika
Nakon ovog vikenda, slika doigravanja je doživjela drastične promjene. Ulazimo u posljednjih pet sedmica sezone a trenutna Playoff slika izgleda ovako
AFC
Denver Broncos (10-2): Trenutno drže “jedinicu” i prednost domaćeg terena kroz cijelo doigravanje. Njihova odbrana je elitna, a napad dovoljno dobar.
New England Patriots (10-2): Da, dobro ste pročitali. Patriotsi su na vrhu Istoka sa istim omjerom kao Broncosi. Drake Maye vodi renesansu u Foxboroughu.
Jacksonville Jaguars (8-4): Vode na Jugu, ali Coltsi im pušu za vratom.
Baltimore Ravens (6-6): Uprkos porazu, drže vrh Sjevera, ali divizija je u haosu.
Los Angeles Chargers (8-4): Sa “metlom” protiv Raidersa, čvrsto drže wild card poziciju.
Indianapolis Colts (8-4): Opasan tim koji može pobijediti svakoga.
Buffalo Bills (8-4): Josh Allen je faktor X koji ih čini opasnim za svakoga.
NFC
Chicago Bears (9-3): Prvi nosioci NFC-a. Ben Johnson je kandidat za trenera godine.
Los Angeles Rams (9-3): Poraz od Caroline ih je koštao prvog mjesta, ali su i dalje zastrašujući.
Philadelphia Eagles (8-4): Dva uzastopna poraza upalila su alarme.
Tampa Bay Buccaneers (7-5): Vode na Jugu, ali sa najlakšim rasporedom do kraja.
Seattle Seahawks (9-3): Njihova odbrana ih čini “tamnim konjem” doigravanja.
Green Bay Packers (8-3-1): Stabilni, ali moraju paziti na retrovizor.
San Francisco 49ers (9-4): Nikad ne otpisujte Kylea Shanahana.
Nezavisne.com
