Nasilje na internetu treba da bude definisano kao krivično djelo u Bosni i Hercegovini.
Ovo je jednoglasna ocjena javnosti i struke nakon još jedne tragedije koja se nedavno dogodila u Banjaluci, a u kojoj je mlada osoba sebi oduzela život zbog linča koji je doživljavala danima (ismijavana i prozivana putem društvenih mreža).
BiH je postala država u kojoj se jedva čeka da neko javno “zgriješi” pa da krene kolektivno osuđivanje, a kada se desi tragedija, onda kreće salva saosjećanja, možda istih onih koji prethodno nisu ni vidjeli problem da javno isprozivaju nekoga.
Tragedija iz Banjaluke pokazala je da BiH jednostavno ne uči na vlastitim greškama jer, da je suprotno, onda bi se internet nasilje ili kako ga još nazivaju sajber buling možda kazneno ozakonilo još ranije (dvadesetdvogodišnjak iz Laktaša prošle godine počinio samoubistvo zbog video-snimka koji je kružio na TikToku i YouTubeu, a na kome je nesrećni mladić ismijavan dok je tražio posao).
Istina je da se nasilje na društvenim mrežama prijavljuje policiji. Međutim, kao i u mnogo čemu, i ovo ima svoje “ali”, a u slučaju BiH to je da nijedan krivični zakon ovo ne poznaje kao posebno krivično djelo. U Krivičnom zakoniku Republike Srpske ovakav vid nasilja prepoznat je u krivičnom djelu ugrožavanje sigurnosti.
Do kraja oktobra 2023. godine Ministarstvo unutrašnjih poslova (MUP) RS evidentiralo je 40 slučajeva ugrožavanja sigurnosti putem društvenih mreža, a u kompletnoj 2022. godini broj ovakvih slučajeva bio je 65.
“To je najčešće ugrožavanje sigurnosti nekog lica ozbiljnom prijetnjom da će se ono ili njemu blisko lice lišiti života, teško tjelesno povrijediti, lišiti slobode ili oteti, nanijeti neko zlo (podmetanje požara, eksplozija ili drugo)”, rečeno je iz MUP-a.
Ali, ovdje vidimo da se nigdje ne pominje bilo kakvo verbalno linčovanje, koje ne znači fizičku bol, već onu psihološku, a koja je, nažalost, nekad mnogo opasnija.
Zbog toga Ministarstvo unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo (KS) priprema izmjene Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, koje podrazumijevaju kažnjavanje onih koji putem društvenih mreža nanose ovakvu štetu drugima.
“Kada građani prijavljuju takvu vrstu nasilja obično u komunikaciji između policije i tužilaštva dođe do toga da takvo ponašanje nije dokazivo jer se odvija na internetu, odnosno nadležna tužilaštva takva ponašanja tretiraju kao moguće ugrožavanje sigurnosti, ali se redovno dešava da je nemoguće kazniti onoga ko je na internetu bio nasilan. Mi se ne slažemo s time. Mislimo da je ovo nužan korak jer kažnjavanjem takvog nasilja i novčanim kaznama za koje mislim da mogu biti efikasne sprečavamo da se generira nasilje, da dobije dimenziju u kojoj naši građani trpe”, kaže za “Nezavisne novine” Admir Katica, ministar unutrašnjih poslova KS.
Miloš Bukejlović, ministar pravde Republike Srpske, rekao je da se moraju poštovati odredbe Krivičnog zakonika Srpske, što znači da se ne smiju objavljivati video-zapisi i fotografije na kojima se lice može prepoznati jer se to tretira kao krivično djelo. To, podsjećamo, podrazumijeva da se za neovlašteno objavljivanje tuđeg spisa, portreta i snimka može izreći kazna zatvora do dvije godine, a ako se radi o težim oblicima djela (ako je dovelo do smrti) može se izreći i kazna zatvora i do deset godina. Ipak, Bukejlović je kazao da bi osuđivanje trebalo ostati policijski prekršaj.
Radislav Jovičić, bivši ministar unutrašnjih poslova RS, navodi da je bezbjednost pojava koja ne miruje, što dokazuje i sajber nasilje kao potpuno nova oblast, koja je, kako je rekao, potpuno zatekla nadležne i koji nisu imali adekvatan odgovor na nju.
Jovičić se ne slaže i s tim da novčane kazne treba da budu jedina kazna za počinioce.
“Imate ljude koji imaju mnogo novca i njima novčana kazna ne znači ništa. Mislim da bi se ovo moglo gradirati tako što ukoliko nastupi blaža posljedica neka se odgovara novčano, a ako uslijedi teža posljedica, poput smrti, tu sigurno mora ići i drastična zatvorska kazna”, rekao je on za “Nezavisne novine”.
Sociolog Mirjana Čeko kaže da se agresivno ponašanje na internetu zapravo ogleda u mnogo dubljim društvenim problemima.
“To su pokazatelji našeg nedostatka empatije, rapidne polarizacije i sveprisutnog osjećaja izolacije”, pojašnjava ona.
Ističe da zbog nepostojanja odgovarajućih regula svako može da se nađe u ulozi zlostavljača, posebno jer se zna da oni najčešće prolaze nekažnjeno.
Takođe, kaže i da očigledno ne razmišljamo o posljedicama koje nosi sajber buling.
“Moramo biti svjesni da čak i ako ne namjeravamo da nanesemo štetu, naše riječi i dalje mogu ozbiljno povrijediti ili čak ugroziti druge. Prije nego što pritisnemo ‘pošalji’ ili ‘objavi’, treba da se za trenutak zapitamo kako će naše riječi biti primljene i shvaćene”, zaključila je ona.
