Te 1970. Ford Motor Company predstavio je novi model automobila – Ford Pinto. Ovaj subkompaktni automobil bio je odgovor na sve veću potražnju za malim i ekonomičnim vozilima na američkom tržištu.
Iako je startovao kao genijalni kompakt, Pinto je postao sinonim za jedan od najvećih skandala u automobilskoj industriji ikad.
Tokom razvoja Pinta Ford je ubrzao proces dizajna i proizvodnje kako bi što prije plasirao vozilo na tržište. U toj žurbi zanemarena je ključna sigurnosna mana: položaj rezervoara za gorivo.
Smješten neposredno iza zadnje osovine, rezervoar je bio podložan oštećenjima čak i pri manjim sudarima odzada. Testovi su pokazali da bi pri pri brziniu od tek 48 km/h udarac u zadnji dio automobila oštetio rezervoar što bi dovelo do izlivanja goriva i potencijalne eksplozije.
Uprkos saznanjima o ovom problemu Ford je odlučio da nastavi sa proizvodnjom bez izmjena dizajna. Interna analiza troškova pokazala je da bi ispravljanje greške koštalo oko 11 dolara po vozilu, dok su procijenjeni troškovi potencijalnih tužbi bili niži. Ova odluka imala je katastrofalne posljedice.
Prema podacima Nacionalne uprave za bezbjednost saobraćaja na cestama (NHTSA), između 1970. i sredine 1977. godine zabilježeno je 38 slučajeva u kojima je udarac u zadnji kraj Pinta za rezultat imao pucanje rezervoara, curenjem goriva ili požarom, što je dovelo do 27 smrtnih slučajeva i 24 nesmrtonosne povrede od opekotina.
Iako službene brojke govore o 27 poginulih, neki izvori procjenjuju da bi stvarni broj mogao biti znatno veći.
Jedan od najpoznatijih incidenata dogodio se 1972. godine, kada je Ford Pinto, kojim je upravljala Lili Grej, učestvovao u sudaru na autoputu u Kaliforniji.
Tog 28. maja Grejeva je vozila Ford Pinto a s njom je bio trinestogodišnji Ričard Grimšo. Automobil se iznenada ugasio na srednjoj traci zbog kvara na karburatoru. Nedugo zatim drugi automobil zakucao se u njihov Pinto, što je uzrokovalo pucanje rezervoara za gorivo i požar. Lili je pretrpila je smrtonosne opekotine i preminula nekoliko dana kasnije, dok je dječak imao teške opekotine ali nakon brojnih operacija preživio.
Uslijedio je sudski proces Grimšo protiv Forda, jedan od najpoznatijih slučajeva u isoriji američkog prava. Porota je Ričardu dodijelila 2.5 miliona dolara odštete i 125 miliona dolara kaznene odštete, što je kasnije smanjeno na 3,5 miliona dolara. Porodica Lili Greh takođe je dobila odštetu.
Kako su se incidenti množili, javnost i mediji počeli su da postavljaju pitanja o sigurnosti Pinta. Istraživački članak pod naslovom “Pinto Madness”, objavljen u časopisu “Mother Jone”s 1977. godine, dodatno je razotkrio Fordovu neodgovornost, tvrdeći da jekompanija svjesno odlučila da ne ispravi poznatu manu zbog finansijskih razloga.
Pinto je u početku bio vrlo uspješan na tržištu, s više od 350.000 proizvedenih primjeraka 1971. te gotovo pola miliona u 1972. i ponovno u 1973. godini. Najbolja mu je godina 1974. kada je prodano 544.209 vozila. Međutim, upravo u to vrijeme vijesti o požarima počele su da pune naslovnice, a prodaja je 1975. pala za više od 50 odsto, na nešto manje od 224.000 primjeraka.
Pod pritiskom javnosti i suočen s brojnim tužbama, Ford je 1978. godine povukao 1,5 miliona vozila Pinto radi modifikacije sistema goriva. Prouzvodnja Pinta je zaustavljena u julu 1980. godine.
