Za nepunih 12. vekova svog postojanja ćirilica imala svoj razvoj, svoja povremena stradanja i stagniranja, zabranjivana i gonjenja, bombardovana i spaljivana, ali je doživljavala nove procvate, obnove i prosvjetljenja, poručio je mitropolit crnogorsko-primorski Јoanikije na otvaranju 10. jubilarnog festivala “Ćirilicom”.
Mitropolit je istakao da njegovati ćirilicu, između ostalog znači, osposobljavati se za poštovanje i prihvatanje istinskih duhovnih i kulturnih vrijednosti koje su iznjedrili drugi narodi.
Festival “Ćirilica” je otvoren sinoć na trgu između crkava u starom gradu Budve i tokom naredne tri sedmice ova manifestacija će kroz književnost, pozorište, muziku, operu, likovnu umjetnost ponuditi jedno od najobuhvatnijih izdanja.
Sa otvaranja je poručeno da je “Ćirilicom” festival na kojem se susreću pamćenje i nove ideje, uvijek otvoren prema različitim kulturama, različitim pogledima i umjetničkim izrazima.
Program ovogodišnjeg festivala počeo je promocijom knjige “Ćirilo i Metodije, who are you“, Јordana Plevneša, dok je u crkvi Santa Maria in Punta otvorena izložba “I bi slovo“ umjetnika Milivoja Babovića.
– Ovim sveštenim pismom pisane su najljepše slovenske svete knjige, među njima i Miroslavljevo Јevanđelje koje je upisano u Uneskov registar Pamćenje sveta kao kulturno dobro od izuzetnog značaja za cijelo čovječanstvo. Ćirilica objedinjava ličnosti koji su svojim stvaralaštvom obilježile vremena duhovnog procvata njenih naroda, kao što su kod Srba Sveti Sava i Njegoš ili kod Rusa Јaroslav Mudri i Dostojevski – kazao je mitropolit Јoanikije.
Istakao je da ćirilica nije samo pismo prebogate srpske književnosti već otkriva i dugu neprekidnu putanju pravne nauke.
– Posebno smo ponosni što je srpski živopis, koji se jasno prepoznaje u vrhovima svjetske sakralne umjetnosti, obilježen ćirilicom, što su ćirilični i naši prelijepi hramovi od kojih su najpoznatiji na Uneskovoj listi svjetske kulturne baštine. Ćirilica je na zalasku Carstva Nemanjića ostala srpskom rodu kao jedina zastava slave i slobode, koju na Cetinju pod Orlovim Kršem hrabro podiže gospodar Đurđe Crnojević osnivanjem prve srpske ćirilične štamparije – rekao je mitropolit.
Istakao je da je ćirilica za nepunih 12. vijekova svog postojanja imala svoj razvoj, svoja povremena stradanja i stagniranja, zabranjivana i gonjena, bombardovana i spaljivana, ali je doživljavala nove procvate, obnove i prosvjetljenja.
– Uza sve nauke i vještine, znanja i vrline, kojima nas je ćirilica vijekovima učila, naučila nas je da nikada ne budemo isključivi prema drugim azbukama, naročito ne prema latinici. Otkriva se da njegovati ćirilicu, kod Srba, između ostalog, znači, osposobljavati se za poštovanje i prihvatanje istinskih duhovnih i kulturnih vrijednosti koje su iznjedrili drugi narodi. Ovdje se potvrđuje narodna mudrost: ko ne voli i ne čuva svoje neće umjeti ni tuđe čuvati ni poštovati. Kroz vrijeme potvrdila nam se još jedna istina: koliko god smo čuvali srpsku ćirilicu još više je ona čuvala nas – poručio je, između ostalog, mitropolit Јoanikije.
