Kamperi u kalifornijskom nacionalnom parku Los Padres pronašli su mladunče crnog medvjeda u aprilu. Zoolozi iz državnog Odjeljenja za ribe i divlje životinje pokušavali su da pronađu majku mladunčeta nekoliko dana. Nakon što nije bilo ni traga od nje doveli su ga u Društvo za zaštitu životinja u San Dijegu.
Rukavice, krzneni kaput i maska medvjeda – tako izgleda unifoma zaposlenih u Društvu za zaštitu životinja u San Dijegu koji brinu o mladunčetu crnog mredvjeda koje je ostalo bez roditelja.
Mladunče, koje je imalo skoro dva mjeseca kada je primljeno, najmlađi je crni medvjed o kome se organizacija ikada brinula, prema riječima Outum Velč, menadžerke operacija za divlje životinje ovog Društva i jedna od zaposlenih koja brine o mladunčetu, navodi Rts.
“U tom uzrastu, bio bi sa svojom majkom 24/7 i ne bi smio da izlazi iz jazbine. Sigurno ne bi mogao da preživi sam u divljini, tako da će biti u skloništu oko godinu dana“, navodi Velčova.
Cilj je da se mladunče na kraju vrati u divljinu, a kostime medvjeda koje nose treba da smanje rizik da se medvjedić navikne na ljude.
Ali da li kostimi zaista mogu da ubijede mladunče da se o njemu brinu drugi medvjedi?
Prema riječima Velčove, mogu.
Nedavno su obavili test i kada su ušli u njegov ograđeni prostor bez kostima kako bi se uvjerili da li ih mladunče prepoznaje kao ljude, medvjedić se uplašio i pobjegao na drvo.
Zaposleni nose prave krznene kapute koji su im donirani, a da bi bili još uvjerljiviji, drže ih u zatvorenim kontejnerima sa sijenom nabavljenim iz lokalnog rezervata za divlje životinje u kojem se nalaze i medvjedi. Velčova objažnjava da sijeno pomaže da krzno dobije miris crnog medvjeda.
“Sada ne znamo da li nas gleda kao surogat majke“, dodaje.
“Imam osjećaj da je to više kao da smo mu drugari za igru, kao njegova braća i sestre, koji dolaze, i ako želi da se igra sa nama, preusmjeravamo ga na njegove plišane medvjediće.“
Uz plišane medvjediće, ograđeni prostor za mladunče je takođe pun doniranog krzna, sijena sa mirisom crnog medvjeda, drveća i mnoštva mjesta gdje može da se penje i skriva što treba da imitira jazbinu.
Mladunče spava i krije se ispod jednog od većih plišanih medvjeda, za koga Velčova misli da ga doživljava kao svoju majku.
“Ovaj veliki plišani medvjed mu je pružao utjehu. Kada nema nas, tražio bi sklonište pored njega, odmarao se uz njega, drijemao i mazio“, objašnjava menadžerka.
Takođe, zaposleni uče medvjedića vještinama koje bi ga naučila majka, poput penjanja, pronalaženja insekata za jelo i pravljenja gnezda.
“Mi ovo radimo iz čiste ljubavi“, naglašava Outum Velč.
“Srećni smo što pomažemo ovim životinjama i što ih vraćamo u prirodu, a najveća nagrada nam je da ih vidimo kako napreduju u divljini.“
