Proslavljeni košarkaš Marko Jarić godinama unazad živi potpuno povučeno, daleko od medijske pompe i svjetala reflektora.
Izuzetno rijetko daje intervjue, a još rjeđe govori o svom privatnom životu, porodici i onome što se dešava u glavi vrhunskog sportiste kada se svjetla u hali ugase.
Ipak, u jednom od rijetkih pojavljivanja u javnosti, Jarić je otvorio dušu i potpuno iskreno, bez dlake na jeziku, progovorio o mračnoj strani uspjeha, aroganciji i životnim lekcijama koje je morao da nauči na teži način.
Nekadašnji as NBA lige i reprezentacije osvrnuo se na iluziju koju većina ljudi ima kada je riječ o slavi i bogatstvu.
Kada adrenalin nestane
– Većina uspješnih sportista ili ljudi uopšte, u sebi nosi dozu arogancije i sebičnosti. Da nije tako, ne biste ni bili uspješni. Ali niko vam u toj ranoj fazi ne kaže da, koliko god vam ta osobina donosi uspjeh, ona istovremeno gura od vas i uništava sve ostalo u vašem životu. Svi misle da je put do sreće biti uspješan. Imate mnogo novca i sve to, a onda stignete do tog cilja i zapitate se: Čekaj malo, o čemu to svi pričaju? – upitao se Marko Jarić koji je gostovao kod Neša Subotića, vlasnika kompanije iz SAD za koju bivši košarkaš sada radi.
Jarić je slikovito objasnio i koliko je brutalan prelazak iz profesionalnog sporta, gdje je sve podređeno rezultatu, u onaj običan, svakodnevni život:
– Ljudi to ne razumiju. Biti profesionalni sportista znači da si cijelog života, u osnovi, isprogramiran samo za pobjede i poraze. A onda to odjednom prestane. I shvatiš da svakodnevni život ne funkcioniše tako. Ostaneš u čudu i pitaš se: Šta se ovo ovdje dešava?
Ono što ga je najviše promijenilo i natjeralo da radi na sebi jesu njegove ćerke, Valentina i Sijena iz braka sa Adrijanom Limom. Jarić naglašava da je rad na sebi i disciplini najvažnija stvar koju čovjek može da uradi.
– Kada me pitaju koja je najbolja investicija koju sam napravio u životu, uvijek kažem – uloži u sebe. Disciplina je najviši oblik ljubavi prema sebi. Biti skroman i uvijek pokušavati da stvari radiš na pravi način, sa integritetom. Na kraju dana, to se uvijek isplati. Toliko sam zahvalan što imam svoju djecu. Ne vjerujem da bih imao dovoljno snage da poguram sebe preko sopstvenih granica i budem toliko odlučan u tome da se promijenim, da nije bilo njih – priznaje Marko Jarić.
Uloga oca natjerala ga je da se suoči sa sopstvenim manama, svjestan da djeca upijaju sve, pa čak i neizgovorene emocije.
Djeca kao najveći motiv za promjenu
– Možete vi djeci da pričate šta god hoćete. Ona će, kao sunđer, upiti tačno ono što vi zapravo jeste. Upijaju vaše nivoe stresa, vašu (ne)sigurnost… Sve! Zato sam zaista morao da počnem da radim na sebi. Morao sam da odem u one najdublje, najmračnije uglove sebe, samo da one ne bi morale da prolaze kroz to – ispričao je Jarić.
Na kraju, Jarić se osvrnuo i na pitanje zašto oni najbogatiji, koji spadaju u onih „jedan posto“ na svijetu, često griješe u životnim prioritetima:
– Živimo u svijetu zabluda gdje se sve mjeri novcem. Samo zato što je neko uspješan i što je zaradio ogroman novac, ne znači nužno da on zna šta uopšte radi. Šta je opasnije, neuspjeh ili uspjeh? Najopasnije je misliti da vas novac čini pametnijim ili boljim od drugih – zaključio je Jarić.
Glassrpske.com
