Od hrskavih svježih grickalica, preko salata, pečenja, satara, variva, do nadjeva – teško je zamisliti ljeto bez paprika, povrća koje dolazi u tri glavne boje i mnogim drugim varijantama – paprike rogove, paprike paradajz, čili, feferoni… – ali najčešće uzgajane i najčešće korištene su one tipa babura; osvježavajuće, mesnata, sočna i puna vode. Pored zanimljivih i bogatih okusa, ovo svestrano povrće nudi i brojne zdravstvene prednosti.
Bogatstvo u voću
Za početak, možemo reći da paprike imaju nisku kalorijsku vrijednost, samo 20 kalorija na sto grama namirnice, te da sadrže oko 89 posto vode. Od vitamina, najbogatiji je vitamin C, a tu su i vitamini B grupe, vitamin E i prekursori vitamina A, beta karoten i kriptoksantin. Od minerala, kalij je na prvom mjestu, a slijede fosfor i željezo.
Srednje velika crvena paprika teži oko 165 grama i osigurava čak 170 posto preporučene dnevne doze vitamina C, što paprike čini jednim od najbogatijih prehrambenih izvora ovog esencijalnog nutrijenta koji igra ključnu ulogu u našem imunološkom sistemu. Obilje vitamina C u paprikama (240 miligrama na sto grama, što je četiri do pet puta više nego u bilo kojem citrusnom voću) pomaže ljudskom tijelu da apsorbira ne-hemsko željezo, odnosno ono iz biljnih izvora, poput graha, leće, lisnatog povrća, cjelovitih žitarica ili samih paprika (jedna crvena paprika sadrži manje od miligrama željeza, odraslima je potrebno od osam do 18 miligrama dnevno).
I protiv starenja
Paprika srednje veličine također sadrži 14 posto dnevne vrijednosti folata, odnosno vitamina B9, koji je vitalan tokom trudnoće jer osigurava pravilan razvoj fetusa. Također pruža 234 mikrograma vitamina A, što je prilično velika količina, s obzirom na to da je preporučeni dnevni unos za odrasle 700 do 900 mikrograma (za dojilje 1.300 mikrograma). Vitamin A je posebno važan za snažan imunološki sistem i održavanje zdrave kože, a vrijedi istaknuti i njegovu ulogu u održavanju zdravlja očiju. Istraživanja također pokazuju da povećan unos zeaksantina, karotenoida kojeg ima u izobilju u narandžastim i crvenim paprikama, može pomoći u sprječavanju makularne degeneracije, bolesti koja utiče na centralni dio mrežnjače odgovoran za centralni vid.
Prosječna velika crvena paprika sadrži 346 miligrama kalija, što je oko deset posto preporučenog dnevnog unosa. Paprike drugih boja također su odličan izvor ovog minerala, a ljute papričice, poput serrano ili jalapeño paprika, sadrže dvostruko više kalija po jedinici težine. Da li ih možete pojesti dovoljno da biste unijeli dovoljno kalija je drugo pitanje, ali svakako biste trebali paziti da ga unosite dovoljno, budući da kalij pomaže u održavanju zdravlja srca snižavanjem krvnog pritiska i bori se protiv nadutosti smanjenjem zadržavanja vode. Kad smo već kod želuca, paprike također mogu koristiti probavi, iako nisu baš bogate vlaknima – oko dva posto njihove težine odlazi na njih.
Mnogi sastojci u paprikama svih boja – vitamin C, beta-karoten i drugi karotenoidi, poput likopena – imaju antioksidativna djelovanja. Zahvaljujući tome, osim što čuvaju kardiovaskularno i zdravlje očiju, pomažu u zaštiti ćelija našeg tijela od oštećenja uzrokovanih slobodnim radikalima, nestabilnim spojevima koji se sve više formiraju pod utjecajem zagađenja, izlaganja suncu, pušenja itd. Vjeruje se da antioksidansi u prehrani doprinose održavanju zdravlja kože i usporavaju pojavu znakova starenja, poput finih bora, bljedila, suhoće i gubitka elastičnosti kože.
Moguće je pojesti previše graha.
Iako paprike nisu ljute i koriste se na bezbroj kulinarskih načina, ne treba ih pretjerivati. Poput drugog popularnog i često konzumiranog povrća, poput rajčice, krumpira ili patlidžana, paprike pripadaju porodici biljaka Solanaceae, odnosno velebilje čiji alkaloidi, spojevi koji ih štite od svakoga ko ih želi jesti, također mogu naštetiti ljudima. Intolerancija na paprike je prilično česta, što znači da ljudi koji ih ne podnose mogu pojesti samo nekoliko zalogaja prije nego što osjete probavne i druge upalne simptome. Stoga bi bilo dobro ograničiti unos na jednu papriku dnevno, a ako ste već iskusili bilo kakve simptome nakon konzumiranja paprika ili sumnjate na intoleranciju, razgovarajte sa svojim ljekarom ili nutricionistom.
Tri boje: zelena, žuta, crvena
Najčešće boje paprika su zelena, žuta i crvena, i one zapravo otkrivaju fazu zrelosti ploda. Druge moguće boje uključuju bijelu, boju lavande, tamnoljubičastu, pa čak i smeđu, ovisno o sorti. Nezreli plodovi su najčešće zeleni, rijetko mogu biti blijedožuti, ali neke sorte ostaju zelene čak i kada je plod potpuno zreo.
Ako se držimo tri glavne boje, koje često viđamo zajedno zapakovane u trgovinama (a obično biramo pakovanje u kojem je zelena paprika najmanja), možemo reći da se zelene paprike beru najranije, imaju najmanje slatkoće, blago su gorke i sličnog su okusa kao i ostalo zeleno povrće. Žute paprike, uključujući i one koje teže narandžastoj, slađe su okusa, ali nisu toliko slatke kao crvene. Crveni plodovi najduže ostaju na biljci i, zahvaljujući tome, dostižu punu zrelost. Najslađe su, mnogi bi rekli i najukusnije, i vjerovatno su po okusu bliže voću nego povrću.
Paprike ne sadrže kapsaicin.
Paprike su jedini članovi roda Capsicum koji ne sadrže kapsaicin, hemikaliju koja paprikama daje ljutinu i izaziva osjećaj peckanja na sluznicama. Kao rezultat toga, postižu nula bodova na Scovilleovoj skali ljutine (SHU), koja mjeri ljutinu paprika na osnovu koncentracije kapsaicina. Svi ostali članovi roda sadrže kapsaicin, spoj koji im daje ljutinu, ali ima i neke zdravstvene prednosti, poput ublažavanja boli, zaštite ćelija od oštećenja i smanjenja upale.
