Već čitavu deceniju Jovan Lemajić Lemax radi staze za simulaciju auto-trka, a bio je zadužen i za dvije brdske crnogorske – Glavu Zete i Kotor-Trojicu. Nedavno je napravio i svoj prvi prototip automobila
Ljubav prema auto-trkama Jovana Lemajića Lemaxa nije pokrenula da se i sam oproba za volanom, jer kako tvrdi nije za to, ali je odlučio da svoj doprinos da kroz pravljenje staza i automobila za simulaciju – igircu Asseto Corsa.
”Ne bih za sebe rekao da sam gejmer, ali jesam ljubitelj automobilizma, tako da je to, uz spoznaju postojanja trkačkih simulacija, dovelo do toga da krenem da modeliram staze”, otkriva na početku razgovora za Magazin Lemajić koji je prije nekoliko dana objavio prototip juga za igricu Assetto Corsa.
Isti su probali prije nekoliko dana i vozači ove simulacije, a uskoro će biti organizovan poseban šampionat posvećen ovom modelu automobila. Prva trka u kojoj su probali automobil je, tvrdi Lemax, odlično prošla.
”Konačno sam objavio juga, komentarišu vozači ove simulacije. Ne brinem se za njih, snađu se oni i vozački prilagode- bila to snažna formula ili slabašni jugo. Generalno sam zadovoljan sa do sad urađenim, smatram da je trenutni 3D model prihvatljiv iako ima prostora za napredak, ali fizika kao i vjerniji zvuk su prioriteti za neki naredni period”, kaže Lemajić, i priznaje da se izrada juga previše razvukla tokom prethodnih godina, te da ažuriranja ukoliko ih bude bilo neće toliko raditi.
Iako je do sada poznat po modeliranju domaćih staza, Lemaxu je ovo prvi automobil koji je radio za Asseto Corsa igricu.
”Jeste prvi automobil, mada mi se čini da je i posljednji s obzirom na neke tehničke izazove tokom izrade. Logičan je bio slijed da se nakon Ex-Yu staza napravi i jugo koji bi upotpunio kompletnu sliku, jer popularnost juga je neupitna na ovim prostorima”, smatra on.
Jugo je i dalje najbrojnija klasa u pravim trkama zbog pristupačnosti, a biće i onima koji vole Asseto Corse igricu. Naime, model svog prvog i jedinog za sad prototipa ljubiteljima simulacije Lemax je ponudio besplatno.
”Oduvijek je jugo bio najbrojnija klasa zbog pristupačnosti, prije svega finansijske, dok će ljubiteljima Assetto Corsa jedini potencijalni problem pristupačnosti biti kvalitet njihovog hardvera, tako da ako im drugi modeli rade bez problema, radiće i jugo, prilično je dobro optimizovan”, sa sigurnošću tvrdi Lemax, te otkriva da li je njegov jugo više namijenjen kružnim ili brdskim trkama:
”Namijenjen je i kružnim i brdskim trkama, mada u kružnim trkama predstavlja veću zabavu zbog toga što nije suviše brz i dopušta greške vozača, što dovodi do ujednačene borbe za što bolji plasman. Ovo govorim, naravno, za virtuelnog juga, za pravog je potrebna i hrabrost”, otrkiva Lemajić.
Obično je jugo koji se koristi u pravim trkama dosta “nabudžen”, te sagovornik Magazina otkriva koliko je sve to bilo teško prenijeti i na simulaciju, te može li kod virtuelnog automobila i da se pretjera sa performansama:
”Prenijeti fizičke parametre realnog vozila u simulaciju je za mene najteži dio posla. Za razliku od arkadnih trkačkih igara, simulacije su utemeljene na fundamentalnim zakonima fizike, što za sobom povlači obavezu preciznog definisanja tehničkih karakteristika vozila koje se pravi za simulaciju. U tom segmentu sam najslabiji sa znanjem, ali vjerujem da će u narednim verzijama virtuelni jugo svaki put biti sve više približniji pravom”, ne krije svoja očekivanja Lemajić.
Trenutno je aktuelan brdski šampionat, a možda u nekom od narednih ljubitelja simulacije vožnje bude dostupan i Lemajićev model.
”Ne znam da li će biti jugo u narednom šampionatu, to sve zavisi od organizatora, mada imam dobar odnos sa Montenegro SimRacing organizacijom i Savezom elektronskih sportova Crne Gore”, portvrdio je Lemajić, kojeg su prije juga ljubitelji ove igrice upoznali kroz staze domaće staze koje je modelirao za potrebe ove igrice.
”Napravio sam desetak domaćih staza, neke su bolje ispale, neke manje. Ne mogu da kažem da mi je i jedna teško pala jer su sve započete zarad zadovoljstva, ali bilo je trenutaka kada sam rekao ‘E, sad je dosta, puštam je javno takva kakva je, jer je vrijeme resurs koji brzo sagorijeva’. Otprilike je svaka staza rađena godinu dana, ali da se radi puno radno vrijeme i po današnjim grafičkim standardima sigurno je da za izradu jedne staze potrebno četiri do šest mjeseci svakodnevnog rada”, otrkiva Lemajić koji je izradio i dvije crnogorske staze – Glavu Zete i Trojicu. S obzirom na to da su vozači oni koji su i uživo vozili tim stazama, i probali simulaciju imali samo riječi hvale, koliko je sve ono što se nalazi na istima bilo teško prenijeti na igricu, kaže:
”Iako Kotor – Trojica ima mnogo više detalja od Glave Zete, bila je lakša za prenijeti samo zbog toga što postoji ‘Google street view’ iste gdje sam lako mogao da uočim objekte uz stazu, dok sam se kod Glave Zete borio sa snimcima sa trka. Preko kojih je prilično teško steći neku prostornu orijentaciju”, priznaje sagovornik Magazina.
”Najavljuje se već pola decenije da ću praviti Lovćen, ali malo je vjerovatno da ću je praviti s obzirom na potrebno radno vrijeme i današnje zahtjeve. Možda kao dio nekog tima za izradu”, otkriva Lemax, koji iako uspješan kao modelar, ne vozi auto-trke.
”Blizak sam svijetu auto-trka, ali ne učestvujem u istima. Oduvijek sam znao da nisam za to jer bih pritiskao kočnicu tamo gdje trkači ni ne podignu nogu sa gasa”, iskren je on.
Zahvaljujući svemu što je uradio do sad, Lemajić je umnogome zaslužan za promociju domaćih staza koje koriste i virtuelni trkači u svijetu, no podršku za ono što radi rijetko dobija i od institucija.
”Deset godina se bavim ovim i smatram sebe jednim od boljih poznavaoca modabilnih trkačkih simulacija, ali nisam imao nikakvu podršku institucija ni Saveza, mada ni prave trke nemaju neku preteranu podršku. Očekivao sam da će tokom godina i napretka e-Sporta i trkačke simulacije dobiti svojih ‘pet minuta’, ali to se na Balkanu ne događa, bar ne još u onoj mjeri kao kod nekih drugih igra”, napominje Lemax.
”Možda zato što je za razliku od drugih igara, u simracingu neophodan i prateći hardver u vidu skupa kontrolera koji nisu baš jeftini i zauzimaju mnogo mjesta kada se uporede sa mišem i tastaturom koji su sa tehničkog aspekta dovoljni da bi bio konkurentan u ostalim e-Sport pravcima”, dodaje on.
Tokom svih ovih godina, tvrdi, bilo je nekih sporadičnih kontakata i ideja, ali se nikada nije maklo dalje od ideje.
”Savez elektronskih sportova Crne Gore je jedan od rijetkih koji shvata potencijal trkačkih simulacija tako da, ko zna, možda se u budućnosti budu organizovali virtuelni šampionati, gdje će se voziti recimo jugo na Ex-Yu stazama i koji će se prenositi u svakoj Ex-Yu državi”, zaključuje Lemax.
Yugo, automobil koji se proizvodio u fabrici Zastava u Kragujevcu od 1980-2008. godine bio je jako popularan na cijelom Balkanu. Brzo se našao i na meti auto-sporta, zbog niske cijene, i pristupačnosti rezervnih djelova u malim radionicama počeli su se sklapati i trkački “jugići”.
Nezavisne.com
