Oko 2.500 osoba u Republici Srpskoj boluje od multiple skleroze, a na godišnjem nivou na teret Fonda zdravstvenog osiguranja Republike Srpske liječi se 260 pacijenata, što je, prema mišljenju doktora i oboljelih, malo, jer stalno raste broj oboljelih.
Potvrdila je to u razgovoru za “Nezavisne novine” prof. dr Sanja Grgić, nacionalna koordinatorka za multiplu sklerozu u Republici Srpskoj.
“U Srpskoj imamo okvirno oko 2.500 pacijenata oboljelih od multiple skleroze, a od tog broja se na godišnjem nivou liječi 260 pacijenata na teret Fonda zdravstvenog osiguranja Republike Srpske, što je 10 odsto oboljelih. To je nama, naravno, malo, jer treba da se liječe svi, ali radi se o skupim, inovativnim terapijama”, kazala je Grgićeva i napomenula da je dobro i nabolje se promijenilo to što je registrovano više od 10 lijekova koji su najnovije terapije svugdje u svijetu.
“U tom smislu ne kaskamo za svijetom i postigli smo da nas čuju i Ministarstvo zdravlja i Fond zdravstvenog osiguranja, odnosno da je neophodno da svi lijekovi budu registrovani i dostupni. Međutim, materijalna situacija nas sama tjera da to bude ograničenom broju pacijenata, a ako kažem da smo pred kovid imali pet odsto pacijenata liječenih na godišnjem nivou, a sad imamo 10 odsto, rekli bismo da se broj povećao, ali stalno raste i broj oboljelih. Ta borba sa brojevima je vrlo teška i ja se nadam i jedini je ispravan cilj da se svi oboljeli liječe na adekvatan način. Da li ćemo to ikada postići na ovakav način ili će biti formirani neki humanitarni fondovi, ne znam, ali će se morati tražiti modusi da veći broj pacijenata dobije terapiju koja je potrebna u samom početku jer time sigurno možemo odgoditi i spriječiti invalidnost i omogućiti im da se zapošljavaju i stiču porodice”, kazala je Grgićeva.
Prema njenim riječima, multipla skleroza ima više definicija, a najjednostavnija bi bila da je to hronična inflamatorna, zapaljenska bolest centralnog nervnog sistema koja nastaje udruženim djelovanjem nekih unutrašnjih faktora, odnosno nasljeđuje se predispozicija, a podstakne je obično neki virus.
“Ranije smo mislili da su to neki egzotični virusi, međutim, to može biti običan virus influence, nedavno smo imali i kovid, koji je izazvao brojne prve epizode multiple skleroze. To je bolest mlade populacije i uglavnom sve mlađe, već u nekom pedijatrijskom uzrastu, a češće i sa 12 ili 14 godina, ali imamo i povećanje broja pacijenata starijih od 50 godina”, kaže Grgićeva.
Dodaje da je bilo potrebno dosta vremena da se oformi i samo udruženje oboljelih, a kamoli da pacijenti javno u parku “Petar Kočić” počnu da obilježavaju Svjetski dan borbe protiv multiple skleroze i da je iza svih njih dosta rada u smanjenju nepoznanica koje su pratile ovu bolest.
“Mislim da samo treba da nastavimo pričati o ovome, a vi mediji da pišete, da bismo pomogli da se podigne opšta svijest, ne samo o multiploj sklerozi, nego generalno, o bilo kojoj drugoj invalidnosti, oboljenju ili različitosti”, zaključila je Grgićeva.
Miroslav Vukomanović, predsjednik Udruženje oboljelih od multiple skleroze Republike Srpske, u razgovoru za “Nezavisne novine” kaže da je prije 14 godina otkrio da boluje od ove bolesti i dodaje da ovo oboljenje još prati stigma u društvu, iako za to, kako ističe, razloga nema.
“Svakog 30. maja, kada se obilježava Svjetski dan borbe protiv multiple skleroze, ukazujemo na probleme sa kojima se oboljeli suočavaju. Borba nam je da povećamo broj oboljelih koji primaju terapiju. Mi shvatamo da su terapije skupe i da država nema u tom momentu da obezbijedi sve te terapije, ali kroz godine i trajanje to državu opet na neki način košta. Kada kažem košta, mislim kroz liječenje, od fizikalnih terapija, banjsko-rekreativnih i ostalih ortopedskih pomagala, pa nadalje. Ljudi u drugim državama imaju pravo na liječenje i terapije, i Srbija je jako dobro pokrivena terapijama, gdje preko 60 odsto oboljelih prima terapiju”, kaže on.
Dodaje da je ovo bolest od koje češće obolijevaju žene, a razlog tome, kako kaže, ne znaju ni sami doktori.
“Kod mene je sve počelo prije 14 godina, i to sa blagim simptomima, trnuli su mi vrhovi prstiju i to je trajalo nekih skoro godinu dana. Ja sam se normalno javio doktorima, uradio nalaze, sve je bilo u redu. U to vrijeme sam radio kao vozač kamiona, da bi se simptomi počeli pogoršavati i morao sam otići kod neurologa u privatnu kliniku. I tada sam uradio više nalaza, ponovo su bili dobri i ja sam pitao doktora kako je moguće da su nalazi dobri, a ja nisam dobro. Ruka mi je utrnula do ramena i kroz nekih sedam dana je počela i da me boli”, prisjeća se Vukomanović.
Ističe da je dobio dijagnozu nakon što je uradio magnetnu rezonancu, ali da nije bio svjestan ozbiljnosti ovog oboljenja, jer mu doktor nije ništa detaljno objasnio.
“Supruga nije imala mira, i kada sam dobio dijagnozu, ona je istražila multiplu sklerozu i imala je šta pročitati, ništa dobro. Ne mogu reći da je lako, jer nije, ali porodica je prvi oslonac podrške oboljelima da bi lakše prihvatili ovu bolesti, da bi nastavili da idu kroz život, da se bore i žive”, kaže Vukomanović.
Prema njegovim riječima, ovo je teška bolest, ali se sa njom mora naučiti živjeti.
“Svi mi imamo različite simptome, od trnjenja, žarenja, neuralgija, bolova do motoričkih i ostalih smetnji. Bolest je svima ista i bitno je da se što manje nerviramo, izlažemo stresu”, rekao je Vukomanović.
