Na prvi pogled teško je poverovati da bi rashodovani vagon star gotovo čitav vijek mogao da postane udoban porodični dom.
Ipak, upravo su to uradili Robert i Kristi, koji su kupili vagon proizveden 1934. godine i pretvorili ga u funkcionalnu kuću od oko 87 kvadratnih metara.
Vagon je dug približno 25 metara, a njegov neobičan, uzan raspored par je uspio da pretvori u prostor sa dnevnim boravkom, kuhinjom, trpezarijom, dvije spavaće sobe, toaletom i kupatilom.
Kompleks vagona
Danas u njemu ne samo da žive već i zarađuju. Robert i Kristi vode čitav kompleks u kojem se nalazi više rashodovanih željezničkih vagona preuređenih u male smještajne jedinice.
Nakon što su kupili vagon, uslijedila je temeljna obnova. Konstrukcija je obnovljena i ofarbana, a vagon je priključen na vodu i električnu energiju. Najveći izazov bio je da se iskoristi svaki centimetar prostora. Budući da je riječ o veoma dugom i uzanom objektu, namještaj i prostorije morali su pažljivo da se rasporede.
U dom se ulazi kroz originalna vrata vagona. Ispred njih nalazi se spoljna platforma koju je Robert sam napravio. Ona istovremeno služi kao stepenište, mali trem i prostor za odlaganje bicikala. Na njoj su postavljeni i sto i stolice, pa porodica tu može da provodi vrijeme na otvorenom.
Odmah nakon ulaska nalazi se mali toalet sa umivaonikom. Time su riješili jedan od praktičnih problema ovako izduženog prostora do manjeg toaleta ne moraju da prolaze kroz čitav vagon do glavnog kupatila.
Retro dnevni boravak podsjeća na prošlo stoljeće
Dnevni boravak uređen je tako da zadrži što više prvobitnog izgleda vagona. Retro atmosfera posebno dolazi do izražaja zbog načina na koji je raspoređen namještaj. Budući da je prostor uzan, dvije dvosjed garniture i pomoćni sto postavljeni su uz bočne zidove, na mjestima na kojima su se nekada nalazila sjedišta putnika.
Jedan kauč okrenut je prema prozorima i pogledu na dolinu, dok je drugi postavljen naspram televizora. Tako su uspjeli da dobiju prostor u kojem mogu da čitaju, odmaraju se i provode vrijeme kao u klasičnom dnevnom boravku.
Središnji dio vagona pretvoren je u otvorenu kuhinju povezanu sa trpezarijom. Nema klasične pregrade, što dodatno povećava osjećaj prostranosti.
U unutrašnjosti su ostali brojni detalji koji podsjećaju na 1934. godinu. Tu su retro ukrasi na plafonu i viseća lampa sa ventilatorom, dok su sa druge strane ugrađeni savremeni uređaji potrebni za svakodnevni život.
Kuhinja nije velika, ali je organizovana tako da u njoj imaju sve što je neophodno. Posuđe, pribor i namirnice drže u ormarićima i frižideru, čime se izbjegava stvaranje nereda u ionako uskom prostoru.
Za obedovanje imaju sto za četiri osobe postavljen uz prozor. Porodica tako tokom obroka može da uživa u pogledu na okolni predeo.
Nekadašnji kreveti na sprat postali spavaće sobe
Posebno je zanimljiva prenamjena prostora koji je u prvobitnom vagonu služio za krevete na sprat. Od njega su napravljene dvije spavaće sobe.
Glavna spavaća soba nalazi se iza frižidera, a nastala je spajanjem dva odvojena odjeljka. U njoj se nalaze bračni krevet i ormar, dok se vrata otvaraju bočno kako bi se maksimalno uštedjelo na prostoru.
Između dvije sobe nalazi se uzak hodnik sa prozorima. Zidne lampe napravljene su tako da izgledom podsjećaju na originalnu rasvjetu kakva se mogla nalaziti u starom vagonu. Njihova topla svjetlost prostor čini prijatnijim i ublažava utisak skučenosti.
Druga spavaća soba uređena je na sličan način. Ima bračni krevet i prostor za odlaganje, a trenutno je namijenjena gostima. Međutim, Robert i Kristi planiraju da je u budućnosti pretvore u dječiju sobu.
Na samom kraju vagona nalaze se odvojeni toalet i kupatilo. Toalet je veoma uzan, ali ima dodatno osvjetljenje, umivaonik sa ormarićem i prozor koji omogućava ulazak dnevne svjetlosti i prirodno provjetravanje.
I ovdje su nastojali da zadrže izgled koji odgovara starom željezničkom vagonu. Kupatilo ima odvojenu tuš-kabinu i dobro je izolovano, zbog čega je potpuno funkcionalno tokom cijele godine. Ipak, tokom zime u njemu može biti hladnije nego u ostatku doma.
Iza kupatila nalaze se vrata koja vode ka zadnjoj platformi vagona.
Ne žive sami
Njihov vagon nalazi se na velikoj parceli okruženoj travom i brdima. Za razliku od života u gradu, oko njih nema manjka prostora, a upravo je prirodno okruženje jedan od razloga zbog kojih im ovakav način života odgovara.
Ipak, postoje i praktične poteškoće. Po namirnice i druge potrepštine moraju da odlaze u obližnji grad.https://www.youtube.com/embed/9W2nA75zhSk?si=3l4jtpOlZXL7On10
Robert i Kristi nisu jedini koji su odlučili da žive među starim vagonima. Njihov dom dio je kompleksa u kojem se nalazi više rashodovanih vozova pretvorenih u smještajne jedinice. Svaki od njih uređen je na drugačiji način i ima sopstveni dizajn enterijera.
Kako bi stari vagon pretvorili u funkcionalan dom, par je morao da prilagodi i instalacije. Za vodu su iskoristili postojeći sistem koji se nalazio ispod vagona. Dodali su potrebne dovodne i odvodne cijevi, kao i rezervoare za otpadnu vodu.
Preuređene su i električne instalacije. Zahvaljujući tome, njihov dom ne zavisi od solarnih panela i velikih rezervoara, kakvi se često koriste kod mobilnih kućica i sličnih alternativnih oblika stanovanja.
Ono što je počelo kao kupovina starog i gotovo zaboravljenog željezničkog vagona tako je preraslo u nešto mnogo veće. Robert i Kristi danas vode čitav „željeznički kompleks“ i od iznajmljivanja njegovih smještajnih jedinica zarađuju za život, prenosi Kurir.
