Iz malog uzorka zdravog tkiva pacijenta izoluju se keratinociti koji se vještački umnožavaju. U centru u Lozani već se liječi sedmoro nastradalih u požaru u Kran-Montani
Centar za proizvodnju ćelija kože pri Univerzitetskoj bolnici u Lozani bavi se uzgojem kože u laboratorijskim uslovima koristeći ćelije pacijenta ili donirano tkivo. Zato su stručnjaci ove ustanove među prvima priskočili u pomoć povrijeđenim osobama u nedavnom požaru u Kran-Montani, čije opekotine pokrivaju između 40 i 60 odsto tijela. Kako prenose švajcarski mediji, trenutno se ovdje liječi sedam pacijenata. Centar je do sada primio 15 zahtjeva za transplantaciju kože u vezi sa požarom u Kran-Montani, dok obično proizvodi transplantate za oko 20 pacijenata godišnje, piše „Svis info”, a prenosi Tanjug.
Loran Karez je objasnio da je centar, jedini koji je sposoban da proizvede toliko kožnog tkiva, a da se pridržava švajcarskog i evropskog zakonodavstva, radi s komadima zdrave kože uzetim od povrijeđenih kako bi se izbjegao rizik od odbacivanja. „Od 10 kvadratnih centimetara zdrave kože, možemo da proizvedemo između jedne i tri serije od 2.600 kvadratnih centimetara što predstavlja otprilike površinu leđa”, izjavio je on.
Specifični tretmani ove ustanove su autologni transplantati. Iz malog uzorka zdrave kože pacijenta izoluju se keratinociti koji se umnožavaju u laboratoriji. Za dvije do tri nedjelje, ovaj uzorak može narasti do 2.600 kvadratnih centimetara novog tkiva spremnog za presađivanje. Ovo tkivo ne sadrži dlake, niti znojne žlijezde. Centar je poznat i po izradi bioloških zavoja koji koriste progenitorne ćelije kože nanijete na bazu od konjskog kolagena i ubrzavaju zarastanje i služe kao privremeno rješenje prije transplantacije. Centar je fokusiran i na izradu ćelija u spreju, namijenjenih za hitne slučajeve, kada se ćelije nanose direktno na ranu putem spreja.
Procenat uspješnosti
Specijalista za teške opekotine, dr Olivije Pantet naveo je da kada je 50 do 60 odsto površine tijela izgorilo, koža mora da se uzgaja u laboratorijama, zato što to jednostavno ne može da se uradi pomoću preostale zdrave kože. Uspjeh presađene kože nije uvijek zagarantovan. „Ako se presađena koža primi u 80 odsto slučajeva, veoma smo zadovoljni jer to je odličan rezultat”, kazao je Pantet.
Za pacijenta s teškim opekotinama liječenje obično traje tri do šest mjeseci u bolnici, dok potpuni oporavak i rehabilitacija traju godinama.
U prvih 48–72 sata od gorenja kože, fokus je na reanimaciji tečnostima i održavanju funkcije organa. Pacijent je u indukovanoj komi kako bi se kontrolisali ekstremni bolovi. Nakon toga se, u prvih dvije do četiri nedjelje, uzima mali komad zdrave kože: ako je ostalo 40 odsto zdrave, to je dovoljno da se krene u uzgoj kože. Laboratoriji je potrebno tri nedjelje da iz biopsije proizvede dovoljno „ploča” nove kože za pokrivanje velikih površina. Dok se čeka uzgojena koža, rane se pokrivaju biološkim zavojima ili kožom s donora (kadavera).
Nakon što je koža uzgojena, vrše se sukcesivne operacije presađivanja. Svakom graftu je potrebno sedam do 10 dana da se „primi”. Nakon tri mjeseca, kada se rane zatvore, pacijent prelazi na rehabilitaciju, da bi se vratila pokretljivost jer se koža skuplja i zateže zglobove.
Poslije toga slijedi oporavak u nekoj od banja. U Švajcarskoj se pacijenti često upućuju u centre kao što je „Lavey-les-Bains”, gdje se koriste termalne vode za omekšavanje ožiljnog tkiva i smanjenje svraba, koji je čest pratilac zarastanja. Ako ožiljci postanu previše tvrdi ili crveni, koristi se laserska terapija (frakcioni CO2 laser).
Centar u Lozani radi od 2015. godine i jedan je od najvećih centara ovog tipa u Evropi. Zahvaljujući inovativnoj tehnologiji smrtnost je značajno smanjena jer nema rizika od odbacivanja tkiva, što je ranije bio glavni problem kod velikih opekotina.
U specijalnom odijelu 23 sata dnevno
Jedan od najtežih dijelova oporavka je nošenje kompresivne odjeće, specijalnog odijela 23 sata dnevno, tokom 12 do 18 mjeseci, kako bi se spriječilo stvaranje zadebljanja i ožiljaka. Ispod odijela se postavljaju silikonske ploče ili gelovi. Oni održavaju hidrataciju ožiljka i povećavaju elastičnost. Fizioterapeuti rade limfne drenaže i masaže kako bi razbili adhezije, odnosno sljepljivanje tkiva između kože i mišića. Ovo je ključno za održavanje pokretljivosti zglobova.
Metod ipak nije svemoguć
Iako su metode revolucionarne, ipak nisu svemoguće, niti se mogu primijeniti kod svih opekotina, niti kod svake osobe. Recimo, kod pacijenata s dijabetesom i vaskularnim bolestima, zbog loše cirkulacije uzgojene ćelije se teže „primaju” i dolazi do odumiranja. Kod osoba koje imaju previše slab imunološki sistem zbog nekih drugih bolesti ili lijekova koje piju, veći je rizik od infekcije na mjestu gdje se ćelije nanose. Infekcija može uništiti laboratorijski uzgojenu kožu u roku od nekoliko sati. Metoda nije efikasna ni kod dubokih opekotina četvrtog stepena, kada su oštećeni mišići, tetive i kosti.
Posljednji razlog je psihološke prirode, jer neki pacijenti ne mogu da izdrže rigorozan režim nošenja kompresivnih odijela 23 sata dnevno ili masaže. Tada se ožiljci mogu ukloniti samo novom operacijom.
Glassrpske.com
