15. Februara 2025.

Konačno razrešena dilema: Je li crveno vino dobro za krv?

Hemijska analiza više vrsta belih i crvenih vina, a neka od njih se najčešće piju i u Srbiji, pokazala je rezultate, koji će mnoge začuditi.

Jedno staro verovanje kaže da je dobro piti crveno vino jer ono jača krv.

Ne jača krv svakako alkoholom, nego gvožđem kojim je bogato. Da to nisu samo prazne priče dokaz je i to što su nekada dobrovoljnim davaocima nakon vađenja krvi davali čašu crvenog vina.


Ne treba znati mnogo iz fiziologije, da bi se zaključilo da se u krvi najteže obnavljaju eritrociti koji sadrže hemoglobin, a hemoglobin sadrži gvožđe. Uostalom, zar boja vina ne potiče upravo od gvožđa jer trovalentno dvožđe (Fe3+) je crveno, a može da poprimi sve nijanse crvenog i braon (Fe3+, može da se veže za molekule, recimo vinske kiseline i tanina, i pritom promeni boju). 

Ali, nauka se bavi onim za šta mislimo da može biti, nego činjenicama. Iako mi možemo da vidimo u boji vina prisustvo gvožđa i njegovih soli, možemo da se zarumenimo posle nje, odgovor na pitanje čega ima ili nema u vinu može da da samo hemijska analiza.

Ima li u crvenom vinu gvožđa?

Na to pitanje odgovor je dao rad hemičara iz Sarajeva (Emine Ramić, Sabine Žero i Mustafe Memića) koji su krajem prošle godine objavili u hrvatskom časopisu “Kemija u industriji”.

Prema pisanju hrvatskog portala bug.hr iza podužeg naslova “Određivanje, procena unosa konzumiranjem i koeficijent ciljane opasnosti za teške metala u vinu s tržišta u Bosni i Hercegovini”, krije se nešto što se može definisati u tri reči – analiza vina na teške metale.


Reč je o svima nam poznatim belim (W) i crvenim (R) vinima. Tu se našlo nekoliko vrsta rizlinga i graševine iz Bosne i Hercegovine i Srbije, a usto i žilavka, autohtono hercegovačko vino. Od crvenih vina tu je merlot (R2), blatina (R3),e nekoliko vrsta vranca (R1, R4, R5 i R8). Od hrvatskih vina analiziran je crni pino (R7).

Uzorak je reprezentativan, jer je dovoljno velik i raznovrstan. 

Prisustvo gvožda u belim (white, W) i crvenim (red, R) vinima određeno je prema kalibracijskom standardu u vodi (plavo) i 10-procentnom etanolu (crveno).

Vina se znatno razikuju po sadržaju gvožda. U italijanskom rizlingu (W1) ga ima 3,9 mg/L, u crnom pinou (R7)  2,1 mg/L, u vrancu (R2) 3,2 mg/L, u blatini (R3) 4,1 mg/L.

Prosečna koncentracija gvožđa u belim vinima je 2,8, a u crnima 3,0 mg/L.

Ipak, ne bi trebalo izvoditi zaključak da su crvena vina bogatija gvožđem, nego samo da je procenat gvožđa u njima vrlo varijabilan.

Najbolji primer za to je žilavka, vino koje, u zavisnosti od lokalitetu, sadrži najmanje (W6: 0,58 mg/L), ali i najviše (W5: 4,8 mg/L) gvožđa od svih analiziranih vina.

Prema zaključku autora, nijedno od ispitanih vina nije štetno po zdravlje, barem što se sadržaja teških metala tiče (uz gvožđe su merili kadmijum, kobalt, krom, bakar, mangan, nikal, olovo i cink).

Maksimalna dozvoljena koncentracija gvožđa u vinu je 10 mg/L za bela i 20 mg/L za crvena vina, a to više nego dvostruko premašuje sadržaj gvožđa u žilavki iz 2007. (W5).

Koliko gvožđe iz vina koristi zdravlju? 

Dnevne potrebe zdravog odraslog muškarca za gvožđem su 10 mg, a žene 15 mg (u trudnoći, međutim, i 30 mg). Iz toga sledi jednostavan zaključak: popijemo li posle ručka čašu crvenog ili belog vina, unećemo najviše miligram gvožđa, a to čini 10 odsto dnevnih potreba za tim esencijalnim elementom, kod žena još manje.


Ali, kada bismo hteli sve potrebe za gvožđem da namirimo vinom, trebalo dnevno da popijemo, u zavisnosti od vrste, između tri i 20 litara,  a to nam sigurno nijedan lekar ne bi preporučio, ma koliko anmični bili. 

Ipak, nije sve tako jednostavno je ne dospeva svo gvožđe koje smu uneli hranom do krvi. Dospeva samo 10 odsto iz biljne i 20 odsto iz hrane životinjskog porekla. Dnevne potrebe za gvožđem nisu, dakle, 10-15 mg nego deset puta manje – 1-1,5 mg. Mnogo zavisi i od probave jer gvožđe treba iz stanja Fe3+, u kojem se nalazi u hrani, prevesti u stanje Fe2+. Apsorpciju gvožđa pomažu i materije koje se nalaze u hrani, koje s jonom Fe2+ grade kompleksne spojeve. Tim spojevima pripada i glukoza, pa su u Francuskoj zabeleženi slučajevi hroničnog otrovanja gvožđem zbog konzumacije velikih količina slatkog vina. 

I šta na kraju reći? Možete vino da pijete ili ne, ono vas neće izlečiti od malokrvnosti, pa ako ste anemični, najbolje je da posetite lekara, koji će vam na osnovu analiza odrediti najbolji način ishrana i ako bude potrebno terapiju.

Podijeli vijest na:

Pretplata
Obavijesti o
guest

0 Komentara
Najstariji
Najnoviji Najviše glasova
Inline Feedbacks
Pregledaj sve komentare