Ove laboratorijske vrijednosti najbolje otkrivaju stanje vašeg metabolizma.
Nije sve u kilogramima
Metaboličko zdravlje uključuje mnogo više od same tjelesne težine ili nivoa šećera u krvi. Prema endokrinolozima, način na koji tijelo reaguje na inzulin jedan je od najjasnijih pokazatelja koliko efikasno naš metabolizam funkcioniše.
Zašto je osjetljivost na inzulin važna?
Inzulin se često opisuje samo kao hormon koji reguliše šećer u krvi. Međutim, njegova uloga je mnogo šira. On je, u stvari, centralni regulator metabolizma koji pomaže tijelu da pravilno razgradi ugljikohidrate, masti i proteine. Kada su tkiva osjetljiva na insulin , ćelije efikasno uzimaju glukozu iz krvi i koriste je za energiju. Ovo održava stabilan nivo šećera u krvi i koordinirane metaboličke procese. Suprotno tome, kod insulinske rezistencije, tijelo mora proizvoditi veće količine insulina da bi postiglo isti efekat. Vremenom, ovaj iscrpljujući proces za tijelo može dovesti do razvoja dijabetesa tipa 2, nealkoholne masne bolesti jetre i povećanog kardiovaskularnog rizika.
Kako se procjenjuje osjetljivost na inzulin?
Doktori procjenjuju više laboratorijskih parametara kako bi dobili potpunu sliku. Najčešći testovi uključuju:
Glukoza u krvi natašte, koja mjeri nivo glukoze u krvi nakon najmanje osam sati bez hrane. Povišene vrijednosti mogu ukazivati na poremećenu regulaciju inzulina.
Inzulin natašte (serumski inzulin) – pokazuje koliko inzulina pankreas proizvodi u mirovanju. Povišene vrijednosti, posebno kod normalnog ili blago povišenog šećera u krvi, mogu biti znak inzulinske rezistencije.
HbA1c (glikirani hemoglobin) – odražava prosječan nivo šećera u krvi tokom posljednja tri mjeseca.
Lipidogram – analizira nivo holesterola i triglicerida, koji često pokazuju promjene povezane s inzulinskom rezistencijom.
Broj na vagi nije dovoljan pokazatelj
Tjelesna masa sama po sebi ne pruža potpunu sliku metaboličkog zdravlja. Dvije osobe s istim indeksom tjelesne mase (BMI) mogu imati potpuno različite metaboličke rizike. Sastav tijela i distribucija masti igraju ključnu ulogu . Visceralna masnoća, ili masnoća koja se nakuplja oko unutrašnjih organa, povezana je s upalom i inzulinskom rezistencijom. S druge strane, mišićna masa ima zaštitnu ulogu jer poboljšava unos glukoze iz krvi i povećava osjetljivost na inzulin.
Kako poboljšati osjetljivost na inzulin?
1. Uključite trening snage
Trening otpora je posebno efikasan jer povećava mišićnu masu, a mišići igraju ključnu ulogu u regulaciji glukoze. Pokazalo se da i aerobna aktivnost i trening snage poboljšavaju osjetljivost na inzulin, ponekad nakon samo nekoliko dana ili sedmica redovnog vježbanja. Nadalje, očuvanje mišićne mase je posebno važno kako starimo, kada mišićna masa prirodno opada.
2. Obratite pažnju na svoju ishranu
Smanjenje unosa visoko prerađene hrane i povećanje unosa cjelovitih namirnica su osnova metaboličkog zdravlja. Adekvatan unos proteina je važan za održavanje mišićne mase. Mediteranska ishrana, koja se zasniva na povrću, voću, mahunarkama, cjelovitim žitaricama, maslinovom ulju, orašastim plodovima i nemasnim izvorima proteina, povezana je s poboljšanim metaboličkim parametrima i smanjenim kardiovaskularnim rizikom. Gubitak samo pet posto tjelesne težine povezan je s mjerljivim poboljšanjima metaboličkih parametara.
3. Upravljanje snom i stresom
Hronični nedostatak sna i dugotrajni stres negativno utiču na regulaciju inzulina. Redovan, kvalitetan san i tehnike za smanjenje stresa, poput fizičke aktivnosti, metoda opuštanja ili mindfulnessa, mogu dodatno podržati metaboličku ravnotežu.
