Istorijski gledano, kada je u pitanju Bliski istok, SAD su se oslanjale na takozvanu strategiju “dvostrukog stuba”. Zapadni stub je bila Saudijska Arabija, a istočni Iran. Sve do revolucije u Iranu 1979. godine, zemljom je upravljao šah, monarh, kog su podržavale SAD i koji je služio interesima SAD u regionu. Međutim, nakon revolucije 1979. godine SAD su izgubile jedan od stubova svoje strategije, a Izrael je postao sve važniji u toj američkoj spoljnoj doktrini da zadrže kontrolu nad ovim ključnim strateškim regionom, kroz koji prolaze i neki od najvažnijih trgovačkih puteva.
Bilo bi teško u novcu procijeniti koliko je važan egipatski Suecki kanal. On povezuje trgovinu sa Bliskog istoka koja ide u Evropu od Crvenog mora do Mediterana. Neki podaci govore da čak oko 30 odsto svih brodskih kontejnera u svijetu prolazi kroz ovaj kanal, što predstavlja oko 12 odsto ukupne svjetske trgovine svim dobrima. Koliko je za svijet značajan ovaj trgovački put, mogli smo vidjeti 2021. kada se američki brod zaglavio u Sueckom kanalu. Borba oko ovih koridora nije od juče.
Izrael je 1956. napao Egipat jer je egipatski ljevičarski predsjednik Gamal Abdel Naser nacionalizovao Suecki kanal. Ono što je bilo veoma interesantno – Velika Britanija i Francuska snažno su tada podržavale Izrael u ovom ratu protiv Egipta. U tom trenutku, SAD nisu bile tako duboko proizraelske kao što su kasnije postale. Desetak godina kasnije, tačnije 1967. godine, u Šestodnevnom ratu Izrael je napao susjedne arapske države i okupirao dio Egipta, Sinaj, a potom i ono što je postalo Gaza.
Analizirajući ovaj region iz vida nikako ne treba izgubiti ni da južno od Sueckog kanala, gdje Crveno more ulazi u Arapsko tik uz obalu Jemena, postoji još jedna ključna geostrateška tačka – moreuz Bab al-Mandab kroz koji svaki dan prođe više od šest miliona barela nafte.
SAD su pokušavale da dominiraju ovim regionom kako bi zadržale kontrolu ne samo nad snabdijevanjem energijom, već i kako bi osigurale ove globalne trgovinske rute na kojima je izgrađen cijeli globalni neoliberalni ekonomski sistem. A kako je američki uticaj u tom dijelu svijeta oslabio u sve više multipolarnom svijetu, Izrael postaje sve važniji za Ameriku.
Rijad i Peking
Saudijska Arabija je nekada bila lojalni američki saveznik, ali Rijad to sigurno više nije u onoj mjeri kao prije par godina. Jedan od glavnih razloga je Kina koja je u međuvremenu postala najveći trgovinski partner u ovom turbulentnom regionu. Kroz svoj globalni infrastrukturni projekat, Inicijativu pojas i put, Kina pomjera centar svjetske trgovine nazad u Aziju. U tim kineskim namjerama i planovima Bliski istok je ključan. Ili je možda bolji termin zapadna Azija, koji zapravo mnogo bolje objašnjava geostratešku važnost ovog regiona, jer povezuje Aziju sa Evropom.
Ovo takođe objašnjava zašto su SAD bile toliko očajne da pokušaju da minimiziraju Pojas i put osmišljavajući nove trgovačke rute. SAD već godinama nastoje da naprave trgovački put koji ide od Indije do Persijskog zaliva, a zatim preko Izraela.
Dakle, u svim ovim projektima Izrael ima važnu ulogu, kao produžetak imperijalne moći SAD u jednom od najvažnijih regiona svijeta. Zato je Bajden još 1986. rekao “da Izrael ne postoji, SAD bi morale da ga izmisle”, što je ponovio na sastanku u Bijeloj kući sa izraelskim predsjednikom Isakom Herzogom 27. oktobra 2022. godine, a onda, još jednom, 18. oktobra 2023. godine.
Sudovi
Prema riječima Hadsona postoji još jedno sredstvo američke kontrole. Posljednjih mjeseci sve češće su izjave iz SAD da čim Rusija osvoji Ukrajinu i učvrsti svoju kontrolu, Vašington će pokrenuti pitanje ratnih zločina koje je, navodno, počinila Rusija.
– Međunarodni krivični sud je ogranak Pentagona u Stejt departmentu. Kako će, zaboga, opravdati ove tvrdnje o ratnim zločinima, a imajući u vidu sve ovo što se trenutno dešava između Izraela i Gaze. Kako, zaboga, SAD ne mogu da optuže sebe za ratne zločine na osnovu onoga za šta pokušavaju da optuže Rusiju? Dio cijepanja svijeta, koji ćete vidjeti, dovešće do stvaranja niza paralelnih sudova i izolacija, ne samo SAD, već i Evrope – kaže Hadson.
Nosač aviona
Prema riječima ekonomiste Majkla Hadsona, za SAD je Izrael “prizemni nosač aviona na Bliskom istoku, odnosno polazna američka tačka za kontrolu Bliskog istoka”. U jednoj od svojih analiza on navodi da je ova država još od njenog stvaranja bila u centru pažnje velikih sila, prvo Engleske, zatim Rusije, a onda SAD.
Kada je Engleska prvi put donijela zakon da u Izraelu treba da postoji Balfurova deklaracija, to je bilo zato što su Britanci na taj način željeli da kontrolišu Bliski istok i njegove zalihe nafte. Kada je, kako kaže, Izrael formiran u Ujedinjenim nacijama, prva zemlja koja ga je priznala bili su Staljin i Rusija, koji su mislili da će Rusi imati veliki uticaj na Izrael. U vrijeme američkog predsjednika Harija Trumana SAD zamjenjuju Englesku u ulozi poglavice Bliskog istoka.
– Ono što se sada dešava jeste da je Netanijahu za SAD izraelska verzija Zelenskog u Ukrajini. SAD govore, “pa mi smo tu da vam pružimo pomoć”. Poslata su i dva nosača aviona u Sredozemno more, odmah pored bliskoistočne obale, a imaju i atomsku podmornicu usidrenu u blizini Persijskog zaliva. Zašto su tamo, jer predsjednik Bajden i Kongres kažu da se neće boriti protiv Hamasa u Gazi? Ako neće da se miješaju, zašto su tamo? Jasno je da oni nisu tu da zaštite Izrael, već da se bore protiv Irana. Kada govore o Hamasu, kažu da on djeluje u ime Irana. Kada se govori o Hezbolahu i da li će biti intervencije iz Libana protiv sjevernog Izraela, kažu da je Hezbolah iranska marioneta. Kad god pričaju o bilo kom bliskoistočnom lideru, ispada da su svi ovi lideri marionete Irana, baš kao što u Ukrajini i centralnoj Evropi govore o Mađarskoj i drugim zemljama kao da su sve marionete Putina. Vašington samo traži izgovor i opravdanje da vojno krenu ne samo protiv Libana, već preko Sirije i Iraka, da udari i na Iran. Dakle, ovo je poenta – ističe Hadson.
Spiskovi
Kaže i da se ova politika Vašingtona može vidjeti i u vrijeme Bušove administracije. Američki general i komandant NATO-a Vesli Klark otkrio je jednom prilikom da je Bušova administracija napravila planove da “zbaci” vlade sedam zemalja za pet godina. A to su bile zemlje u sjevernoj Africi i zapadnoj Aziji. Pri tome je mislio na Irak, Siriju, Liban, Libiju, Somaliju, Sudan i Iran.
Ako se pogleda ovaj spisak zemalja koje je Klark naveo 2006. godine, SAD su bile prilično uspješne, jer je samo Iran uspio “preživjeti”, dok su ostale zemlje, uz “malu pomoć” Izraela, gurnute u pakao.
Doktrina
Politika američke vojske od kraja hladnog rata i rasparčavanja Sovjetskog Saveza, te rušenja Berlinskog zida, bila je da Vašington uspostavi manju ili veću kontrolu nad svim regionima svijeta, pa i na Bliskom istoku.
Ovo je vrlo jasno naveo i Savjet za nacionalnu bezbjednost SAD 1992. godine u takozvanoj Volfovic doktrini – da Evropa, istočna Azija, Bliski istok, Persijski zaliv i Latinska Amerika predstavljaju strateške regione, što i danas možemo vidjeti.
Sve je krenulo nakon 11. septembra kada je iz Bušovog kabineta poručeno da se pronađe bilo kakva veza sa Irakom. Slična situacija je i danas. Netanijahuova borba protiv Hamasa koristi se kao izgovor da SAD premjeste svoje ratne brodove i podmornice u iranski komšiluk.
– Sve podsjeća na neke ranije krstaške ratove. Ovog puta to podrazumijeva ko će kontrolisati energiju. Onaj ko ima taj ključ, drži svijet u šaci. SAD već drže svijet kao taoca, jer su do sada kontrolisale gotovo sve finansije. To je kao da imate svoj novac u mafijaškoj banci. Oni mogu da rade šta hoće sa tim. Zato i smatram da je malo vjerovatno da će Saudijska Arabija u potpunosti raskinuti svoje odnose sa SAD. S druge strane, Iran ima keca u rukavu, jer ima mogućnost da zatvori ili blokira transport kroz Hormuski moreuz, kroz koji nafta prolazi. U tom scenariju to bi skinulo Saudijsku Arabiju sa američke udice. SAD to znaju. Smatram i da većina Izraelaca vidi i shvata ovu američku igru, da je krajnja meta Iran – kaže Hadson.
Feudi
Navodi i da kao što je Rim imenovao Normane za feudalne vladare, Vilijama Osvajača na Siciliji, SAD danas to rade sa Zelenskim, ali i Netanijahuom, dodajući da Vašington sve te lidere doživljava kao feudalne kmetove koji duguju feudalnu lojalnost sponzorima.
– I baš kao što je inkvizicija formirana u 12. vijeku, danas imate SAD koje koriste Nacionalnu zadužbinu za demokratiju i sve organizacije koje kontroliše Viktorija Nuland, da podrže i rade takve stvari – upozorava ovaj ugledni ekonomista.
Dodaje i da Amerika ne daje ovaj novac Izraelu zato što voli ovu državu, već zato što je Izrael vojna baza iz koje oni mogu da dejstvuju u tom regionu.
Na kraju, šta ako SAD napadnu Iran? Kakvu će ulogu u tom slučaju imati Indija, ili recimo Kina, jer bi to bio i otvoreni napad na Inicijativu Pojas i put?
Hadson kaže kako se boji jednog takvog scenario, pogotovo jer je postalo očigledno da Bajdenova administracija vodi borbu protiv Rusije do posljednjeg Ukrajinca. Vjerovatno će, kako kaže, isto tako biti i u slučaju Irana – do posljednjeg Izraelca.
– Amerika šalje oružje i na Tajvan. Pokušava da podstakne druge zemlje da vode ratove. Tako je Rim koristio normanske armije da osvoje južnu Italiju, Englesku i Jugoslaviju. Bojim se da je Izrael samo početna faza, okidač za novi rat, kao što je pucanj u Sarajevu započeo Prvi svjetski rat – smatra ovaj ekonomista.
Izvor: Glas Srpske
