Sjedinjene Države pojačale su svoju pomorsku prisutnost na Karibima, a satelitski snimci potvrdili su raspoređivanje USS Iwo Jima i USS Gravely, koji su sada stacionirani u dometu udara na Venecuelu. Gomilanje snaga uslijedilo je nakon nedavnih američkih vazdušnih napada na plovila kojima upravljaju karteli, navodno povezani s Karakasom, i ukazuje na spremnost SAD-a da eskalira operacije protiv onoga što se u Vašingtonu naziva „državno organizovanim mrežama za trgovinu narkoticima“.
Sjedinjene Države su posljednjih mjeseci uspostavile veliku vojnu prisutnost na Karibima, s borbenim avionima, ratnim brodovima i hiljadama vojnika — njih više od 10.000. Ta će se prisutnost značajno proširiti u narednim sedmicama dolaskom udarne grupe nosača aviona USS Gerald R. Ford, koji je prošle sedmice pristao u Split, da bi potom stiglo naređenje da se iz Sredozemlja preusmjeri prema Karibima, u blizinu Venecuele.
Raspoređivanje amfibijskog jurišnog broda Iwo Jima i razarača Gravely s navođenim raketama predstavlja dramatičnu eskalaciju u regionu, naglašavajući rastuću spremnost Pentagona na moguću vojnu akciju, prenosi Newsweek. Satelitske fotografije ESA-inog satelita Sentinel-2 prikazuju USS Iwo Jima i njegovu pratnju — razarača klase Arleigh Burke — kako se kreću prema zapadu, nakon što su uočeni uz obalu Grenade posljednjih nekoliko dana. Ratni brodovi sada su udaljeni otprilike 200 kilometara od venecuelanskog ostrva La Orchila, gdje se nalazi jedna od ključnih vazdušnih baza i radarskih stanica u zemlji. Njihov položaj ih stavlja u neposredni operativni domet za amfibijske ili precizne udarne misije, pojačavajući pritisak na Karakas dok rastu napetosti u regionu.
Američki predsjednik Donald Tramp ranije je izjavio da je cilj kampanje razbiti operacije trgovine drogom u Latinskoj Americi, ali veličina i sofisticiranost američkog raspoređivanja potaknuli su nagađanja da se Vašington možda priprema za ograničene napade ili šire operacije sprovođenja zakona u blizini venecuelanskih voda.
Tramp: „Ne razmatram napade unutar zemlje“
Posljednjih sedmica Tramp je javno rekao da će njegova administracija izvoditi napade na ciljeve povezane s krijumčarenjem droge unutar Venecuele. Međutim, kako je prenio Reuters, američki predsjednik je u petak negirao da razmatra napade unutar Venecuele. Kada su ga novinari u predsjedničkom avionu pitali da li su tačni medijski navodi da planira takve napade, Tramp je odgovorio: „Ne.“
Karakas je, u međuvremenu, osudio gomilanje snaga kao direktnu „provokaciju“ i optužio SAD za orkestriranje planova sabotaže protiv venecuelanskog predsjednika Nikolasa Madura.
USS Gravely je nedavno završio četvorodnevni boravak u Trinidadu i Tobagu, te je u četvrtak isplovio iz tih voda. Tokom posjete, američki marinci izveli su zajedničke vježbe s lokalnim oružanim snagama, dodatno produbljujući sukob između Vašingtona i Karakasa. Venecuela je prisutnost razarača u tom području nazvala „činom agresije“, dok su američki zvaničnici insistirali da je posjeta dio regionalne saradnje u borbi protiv narkotika.
U središtu ovog raspoređivanja nalazi se USS Iwo Jima, koji prevozi više od 1.600 marinaca. Njegova borbena grupa raspolaže oružanim sistemima, naoružanjem i opremom, uključujući borbene avione AV-8B Harrier, jurišne helikoptere AH-1Z Viper i višenamjenske transportne avione MV-22 Osprey, koji omogućavaju amfibijske napade, precizne udare i brze operacije reagovanja širom karipskog područja.
Istovremeno, dok SAD pojačava pritisak, Venecuela je odlučila potražiti pomoć od Moskve, Pekinga i Teherana, kako je u petak ekskluzivno objavio The Washington Post. Venecuelanski predsjednik Nikolas Maduro, prema izvještaju lista, obratio se Rusiji, Kini i Iranu kako bi ojačao svoje oslabljene vojne kapacitete, tražeći radare, modernizovane avione, pomoć u popravci letjelica i potencijalno projektile, prema internim dokumentima američke vlade u čiji je posjed list došao.
Zahtjevi Moskvi podneseni su u obliku pisma upućenog ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu, koje je venecuelanski ministar saobraćaja Ramón Celestino Velaskez trebao lično uručiti tokom posjete Moskvi ovog mjeseca.
Maduro je, prema dokumentima, takođe poslao pismo kineskom predsjedniku Sji Đinpingu tražeći „proširenu vojnu saradnju“ između dvije zemlje, kako bi se kineski lider suprotstavio „eskalaciji između SAD-a i Venecuele“. U pismu je Maduro zamolio kinesku vladu da ubrza proizvodnju kineskih radarskih sistema za detekciju, najvjerovatnije kako bi Karakas poboljšao svoje odbrambene kapacitete.
U dokumentima se dalje navodi da je Velaskez nedavno koordinisao pošiljku vojne opreme i dronova iz Irana dok je planirao posjetu toj zemlji. Rekao je iranskom zvaničniku da Venecueli treba „oprema za pasivno otkrivanje“, „uređaji koji blokiraju ili ometaju GPS signale“ i „vjerovatno dronovi dometa 1.000 km“. „U pismu je Maduro naglasio ozbiljnost uočene američke agresije na Karibima, predstavljajući američku vojnu akciju protiv Venecuele kao akciju protiv Kine zbog njihove zajedničke ideologije“, navodi se u dokumentima.
Iz njih nije jasno kako su Rusija, Kina i Iran odgovorili na te zahtjeve.
Rusija i dalje ostaje glavni oslonac Maduru. U nedjelju je avion Iljušin Il-76 — jedan od onih koje su SAD sankcionisale 2023. godine zbog uloge u trgovini oružjem i transportu plaćenika — sletio u Karakas, nakon zaobilaznog leta iznad Afrike da bi izbjegao zapadni vazdušni prostor, prema podacima Flightradar24.
Kremlj nije komentarisao Madurovo pismo, ali je rusko ministarstvo spoljnih poslova saopštilo da Moskva podržava Venecuelu „u odbrani njenog nacionalnog suvereniteta“ i da je „spremna da odgovarajuće reaguje na zahtjeve svojih partnera u svjetlu novih prijetnji“.
Moskva je upravo ratifikovala novi strateški sporazum s Karakasom, a ti manevri pokazuju koliko bi Rusija mogla izgubiti ako bi Maduro bio svrgnut. Poznati projekti između dvije zemlje, uključujući fabriku oružja Kalašnjikov otvorenu u julu u venecuelanskoj državi Aragua — gotovo 20 godina nakon što je obećana — i dalje se nastavljaju. Rusija takođe ima prava na istraživanje neiskorištenih rezervi prirodnog gasa i nafte, potencijalno vrijednih milijarde dolara.
Uprkos svemu tome, posmatrači navode da su ruska sredstva i interes za podršku Maduru oslabili u odnosu na ranije godine. Sukob između Vašingtona i Karakasa mogao bi čak imati i neočekivane koristi za Rusiju, jer bi skrenuo američku pažnju s Evrope i Putinove invazije na Ukrajinu.
Zapevši u ratu u Ukrajini i nastojeći da ojača saradnju s drugim latinoameričkim partnerima, Moskva je posljednjih godina postepeno smanjivala interes za Venecuelu, a malo je znakova da će sada povećati podršku.
Političke i ekonomske veze između Rusije i Venecuele datiraju još od vremena socijalističkog vođe Uga Čaveza, koji je došao na vlast 1999. godine. Odnos je procvjetao tokom 2000-ih i 2010-ih. Danas se, prema analitičarima, odnosi uglavnom zasnivaju na petrokemiji, kupovini oružja, propagandi i poslovima s kriptovalutama.
Glasnogovornik Kremlja Dmitrij Peskov izjavio je u srijedu da Moskva „poštuje suverenitet Venecuele“ i da vjeruje da se problem treba riješiti u skladu s „međunarodnim pravom“, što je uobičajena fraza kojom se Kremlj služi da izbjegne direktne odgovore na osjetljiva geopolitička pitanja.
Rusija je sada više zaokupljena sopstvenim problemima — ratom u Ukrajini i zapadnim sankcijama. Vojni analitičari tvrde da je Moskva neke od svojih ključnih elektronskih obavještajnih stanica u Latinskoj Americi premjestila iz Venecuele u Nikaragvu, gdje proruski autoritarni predsjednik Danijel Ortega učvršćuje vlast.
„Realnost je da je Rusija sada prilično tiha po pitanju Venecuele“, rekao je Daglas Farah, predsjednik američke konsultantske firme IBI Consultants. „Potrošili su vrlo malo političkog kapitala da brane Madura“, dodao je.
Neki posmatrači čak dovode u pitanje rusku odanost Maduru. Javne geste sada su mnogo suzdržanije nego 2019. godine, kada je, u znak podrške Maduru protiv opozicije koju podržava SAD, oko 100 ruskih vojnika predvođenih generalom Vasilijem Tonkoškurovim stiglo u Venecuelu vojnim avionom AN-124.
Čak ni aktuelni sporazum o saradnji s Venecuelom ne garantuje vojnu pomoć. Viktor Jejfec, glavni urednik ruskog časopisa Latinska Amerika, rekao je da sporazum, koji se odnosi na pranje novca i širenje nuklearnog oružja, samo „nejasno“ spominje odbrambenu saradnju. S obzirom na to da su ruske snage angažovane u Ukrajini, Kremlj ima malo mogućnosti da pomogne saveznicima s druge strane Atlantika. „Bi li Rusija išta učinila u slučaju američke operacije? Mislim da to nije u njihovim neposrednim planovima“, rekao je Jejfec.
Ipak, Rusija i dalje igra ključnu ulogu u venecuelanskoj naftnoj industriji, čija je sirova nafta gusta i teška za preradu. Rusi obezbjeđuju ključne inpute za preradu i zalihe benzina potrebne da industrija funkcioniše. Ruske državne kompanije direktno ulažu u tri zajednička preduzeća koja proizvode oko 107.000 barela nafte dnevno, što čini oko 11% ukupne trenutne proizvodnje Venecuele, uz prihod od približno 67 miliona dolara mjesečno, rekao je Fransisko Monaldi, direktor Latinoameričkog energetskog programa na Univerzitetu Rajs.
Rusija takođe posjeduje unosna prava na istraživanje i izvoz venecuelanskih gasnih polja Patao i Mejijones. Njena prava na otkrivene, ali neiskorištene rezerve sirove nafte u Venecueli vrijede dodatnih 5 milijardi dolara, naveo je Monaldi.
Ipak, venecuelanska sirova nafta — pod američkim sankcijama — sada predstavlja i konkurenciju ruskoj industriji, koja se suočava sa sličnim sankcijama i dijeli tržišta poput Kine. „Rusi više ne investiraju u Venecuelu, to je suština“, zaključio je Monaldi, kako piše Washington Post
