Smrt iranskog vrhovnog vođe ajatolaha Alija Hameneija gurnula je u centar neizvjesne političke budućnosti zemlje razmjerno nepoznato ime. Tvrdolinijaški klerik Alireza Arafi sada je jedan od tri člana privremenog savjeta zaduženog za popunjavanje vakuuma vlasti nakon Hameneijeve smrti.
Iran International, medij u vlasništvu britanske kuće koji objavljuje na perzijskom, piše da Arafi u klerikalnim krugovima slovi kao potencijalni kandidat za najvišu dužnost u državi, ali da je izvan tih krugova većina Iranaca jedva čula za njega.
Mnogi iranski novinari i politički aktivisti u inostranstvu nagađaju da će se upravo Arafi na kraju pojaviti kao Hameneijev nasljednik. Ipak, netransparentan proces nasljeđivanja u Iranu ne nudi nikakve garancije.
Da bi postao vrhovni vođa, Arafija bi prvo morao nominovati odbor unutar Skupštine stručnjaka, tijela odgovornog za izbor sljedećeg vođe. Sjednici bi morale prisustvovati najmanje dvije trećine od 88 članova, a za izbor bi mu trebala podrška dvije trećine prisutnih – otprilike 40 starijih klerika. Ništa od toga nije garantovano.
Hameneijev štićenik
Tokom posljednje dvije decenije, Arafi je bio jedan od Hameneijevih omiljenih klerika. Vrhovni vođa uzdigao ga je na visoke vjerske položaje, omogućio mu pristup znatnim finansijskim sredstvima i pomogao mu u usponu na institucionalnoj ljestvici.
Uprkos tome, unutar privremenog savjeta ima najmanje političkog iskustva. Predsjednik Masud Pezeškian, iako takođe s ograničenim iskustvom, ima veću prepoznatljivost u javnosti. Glavni sudija Golamhosein Moseni-Edžei, bivši ministar obavještajnih službi, jedina je iskusna politička figura u trojcu, iako rijetko javno govori o politici.
Arafijeva jedina jasna prednost jeste što, za razliku od druge dvojice, nije javno povezan s nasilnim gušenjem protesta koje je Hamenei naredio u januaru.
Arafijev uticaj proizlazi uglavnom iz njegovog vođstva Međunarodnim Univerzitetom Al-Mustafa, položaja dekana sjemeništa u Komu i članstva u Skupštini stručnjaka – uloge koje mu je dodijelio ili podržao Hamenei.
Vrhovni vođa hvalio ga je zbog ideja o širenju šiitskog uticaja u inostranstvu. Iako mu nedostaje političkog iskustva, poznat je po nepokolebljivoj odanosti Hameneiju i njegovu ideološkom svjetonazoru. Smatra se tvrdolinijašem po pitanjima poput obaveznog hidžaba i zagovornikom potpune primjene šiitske jurisprudencije u upravljanju državom.
Arafijevo porijeklo
Rođen 1959. u klerikalnoj porodici u Majbodu blizu Jazda u centralnom Iranu, Arafijev uspon počeo je 2002. godine kada je Hamenei odobrio njegov prijedlog o osnivanju međunarodnog univerziteta za obuku šiitskih klerika širom svijeta.
Ubrzo je imenovan dekanom institucije i dodijeljen mu je znatan budžet, što je bila stalna tačka kritike među ekonomistima i novinarima tokom godišnjih rasprava o budžetu. Al-Mustafa danas djeluje s više od 80 podružnica u inostranstvu i obrazuje više od 14.000 studenata, stavljajući Arafija u centar globalne klerikalne mreže.
Pod Hameneijem, Arafi je takođe služio u Vrhovnom savjetu kulturne revolucije, bio jedan od 12 pravnika Savjeta čuvara te ključni član Skupštine stručnjaka – tijela koje je zaduženo za odabir sljedećeg vrhovnog vođe.
Kraj jedne ere
Smrt teheranskog diktatora Alija Hameneija gurnula je Iran i regiju u osjetljivu i dosad neviđenu fazu, dok rane masakra iz januara 2026., u kojem je ubijeno više od 36.000 ljudi, još uvijek bole društvo. Hamenei, koji je više od tri decenije bio centralni stub Islamske Republike, napustio je scenu u trenutku kada je sistem u stanju visoke pripravnosti, ekonomije pritisnute siromaštvom, a društvo ispunjeno bijesom i tugom.
Njegovom smrću završava era u kojoj su ideologija, represija, sigurnost i “otpor” bili utjelovljeni u jednoj figuri. Sada se Islamska Republika mora snalaziti bez njega, u atmosferi sumnje, straha i unutarstranačkih sukoba, navodi “Index“.
