‘Ovo nikada prije nismo vidjeli, proglasit ćemo neradnu sedmicu samo da ljudi odu’
Stručnjaci upozoravaju da bi veliki dio Teherana, glavnog grada Irana, mogao ostati bez vode u roku od nekoliko sedmica. Zemlja se suočava s ozbiljnom vodnom krizom, a ključni rezervoari se brzo prazne. Vlasti pokušavaju ograničiti potrošnju, dok građani očajnički štede vodu kako bi izbjegli katastrofu, piše CNN .
“Ako danas ne donesemo hitne odluke, suočit ćemo se s posljedicama koje više neće biti moguće ispraviti”, upozorio je predsjednik Masoud Pezeshkian na sjednici vlade u ponedjeljak.
Voda je već ograničen resurs u ovoj sušnoj zemlji, ali sada je pogođeno i samo srce zemlje – glavni grad, rekao je Kaveh Madani , direktor Instituta Ujedinjenih nacija za vodu, okoliš i zdravlje.
Sa populacijom od oko 10 miliona, Teheran bi mogao potpuno ostati bez vode ako se potrošnja hitno ne smanji.
– Govorimo i o ‘nultom danu’, koji bi se mogao dogoditi u roku od nekoliko sedmica – rekao je Madani, bivši zamjenik šefa iranske Organizacije za zaštitu okoliša.
Suša, loše upravljanje i klimatske promjene
Uzroci krize su višestruki: decenije lošeg upravljanja vodnim resursima, neravnoteža između ponude i potražnje i sve izraženiji efekti klimatskih promjena.
Iran se suočava s jednom od najgorih suša u svojoj historiji – petu godinu zaredom – a pogođen je i ekstremnim vrućinama. Temperature su u nekim mjestima u julu premašile 50°C, prema klimatologu Maximilianu Herreri .
U pokušaju da obuzdaju potrošnju, vlasti su smanjile pritisak vode u Teheranu za gotovo polovinu, što je pogodilo oko 80 posto domaćinstava, rekao je guverner provincije Teheran, Mohammad Sadegh Motamedian .
Za stanovnike viših spratova to znači potpuni nedostatak vode. Jedan stanovnik sa 14. sprata ističe da mu se slavine često presuše. Voda se u grad dovozi cisternama, a oni koji to mogu sebi priuštiti masovno postavljaju rezervoare.
“Nikada prije nismo imali ovakvu situaciju. Ovo je novo za Teheran”, rekao je Madani.
Očajničke mjere i slabe nade
Vlada je prošle sedmice proglasila praznik u Teheranu i drugim dijelovima zemlje kako bi uštedjela vodu i struju. Sada se razmatra mogućnost cijelog odmora, kako bi se građani ohrabrili da napuste grad i smanje potrošnju, rekla je portparolka vlade Fatemeh Mohajerani.
Stručnjaci smatraju da je loše upravljanje ključni faktor u ovoj krizi. Prekomjerno crpljenje podzemnih voda, neefikasna poljoprivreda i nekontrolirana urbana potrošnja doveli su do onoga što oni nazivaju – vodnim bankrotom.
„Ovo više nije kriza – to je stanje u kojem su neki od štetnih efekata nepovratni“, upozorava Madani.
U Teheranu se podzemne vode toliko ispumpavaju da dijelovi grada doslovno tonu, više od 25 centimetara godišnje.
„Glavni grad se suočava s dugoročnim i sistemskim disbalansom koji prijeti samim temeljima njegovog vodosnabdijevanja“, rekao je Amir AghaKouchak, profesor na Univerzitetu Kalifornije u Irvineu.
Klimatske promjene dodatno pogoršavaju situaciju. Količina padavina u Iranu smanjena je za više od 40 posto u odnosu na prosjek, a brane koje snabdijevaju Teheran napunjene su samo 21 posto svog kapaciteta, prema podacima državne agencije Mehr.
Od 31 iranske provincije, 30 već pati od ozbiljne nestašice vode, upozorava ministar energetike Abbas Aliabadi. Na pitanje o mogućnosti uvođenja redukcija vode, odgovorio je da se “nada da do toga neće doći”.
Rješenja su bolna i politički osjetljiva
Trenutne vladine mjere nazivaju se “flasteri na otvorenoj rani” – one uključuju transfer vode iz drugih dijelova zemlje, ali to ne rješava osnovni problem.
Madani smatra da su tehnička rješenja poput desalinizacije i recikliranja otpadnih voda važna, ali nedovoljna na dugi rok. Pravi izlaz vidi u sveobuhvatnoj reformi ekonomije – smanjenju ovisnosti o poljoprivredi, koja troši čak 90 posto iranske vode, i prelasku na industrije s manjom potrošnjom vode.
Takva reforma bi bila politički i ekonomski vrlo bolna i malo vjerovatna u trenutnim uslovima, posebno zbog međunarodnih sankcija, kaže Madani.
“Korijeni krize nisu samo ekološki ili tehnički – oni su duboko politički i sistemski. Iranska vodna kriza ne može se odvojiti od šire krize upravljanja”, zaključuje AghaKouchak.
Za sada, zemlja čeka jesen i nada se kiši.
– Ako Teheran izdrži do kraja septembra, postoji nada da će izbjeći ‘nulti dan’ – zaključuje Madani.
