Druženja su rjeđa, komunikacija sve oskudnija, porodica disfunkcionalna, ovisnici smo o društvenim mrežama, sve ovo treba promijeniti da bi se poboljšalo mentalno zdravlje građana, saglasni su stručnjaci.
Vladimir Vasić, sociolog, ističe u razgovoru za “Nezavisne novine” da je mentalno zdravlje građana u veoma lošem stanju.
“Kako pratimo ekonomsku stabilnost, odnosno nestabilnost, takođe su i svi ostali parametri života u Srpskoj loši te je sigurno da im je potrebna pomoć i to urgentna. Mislim da početna kriza svih ovih kriza koje imamo jeste kriza međuljudskih odnosa, gdje smo raskinuli socijalne odnose, zahladili međuljudske odnose, i na bazi toga imamo ozbiljno poljuljan sistem vrijednosti u smislu da tek tako lako osuđujemo, lako nanosimo štetu i bol drugim ljudima, bez obzira na ikakav osjećaj krivice. Smatram da živimo u periodu ozbiljnih predrasuda i vremenu zaziranja što se tiče mentalnog zdravlja”, kazao je Vasić.
Kako je pojasnio, traženje pomoći u tom pravcu već kod ljudi stvara kliničku sliku, što smatra da je to pogrešno i dolazi na naplatu.
“Sve se to nekako desilo digitalizacijom svakodnevnog života, gdje manje komuniciramo na tradicionalan način, a sve više imamo komunikaciju putem društvenih mreža, u nevidljivom svijetu koji nas međusobno udaljava, i onog momenta kada se udaljimo jedni od drugih i zahladimo odnose, shvatimo da je to dobra podloga za razvijanje patoloških stanja kod ljudi, devijacija”, kazao je Vasić.
Kako je rekao, ovakva ponašanja se reflektuju i na djecu, te je istakao da su djeca ta koja usvajaju više ono što vide, nego ono što pročitaju.
“Uče po modelu, djeca sve manje usvajaju informacije koja čitaju i slušaju, a sve više usvajaju ono što vide, djeca oponašaju modele ponašanja svojih roditelja ili ljudi iz njihovog bližeg okruženja ili ljudi iz sajber svijeta”, kazao je Vasić.
Psiholog i psihoterapeut pod supervizijom Danilo Ciganović kaže da smo čuli nekoliko puta u medijima kako se na vrhu liste lijekova koji se najčešće koriste u BiH nalaze antidepresivi i anksiolitici (lijekovi za smirenje), što nam je dovoljan podatak koji govori o mentalnom zdravlju građana Republike Srpske.
“Društvene mreže, iako prvenstveno namijenjene za socijalne interakcije, postale su platforme za samopromociju i sve je veći osjećaj otuđenosti i nezadovoljstva sopstvenim životom, o čemu pričaju i moji klijenti na seansama”, kazao je Ciganović i istakao da se stvara lažni osjećaj povezanosti i upućenosti u tuđe živote, gdje se podrazumijeva da znamo sve o drugima, a zapravo sa tim osobama nemamo nikakvu komunikaciju.
“Suštinski smo nijemi posmatrači u digitalnom svijetu. To definitivno utiče na samo mentalno zdravlje u smislu pogoršanja istog”, kazao je Ciganović.
Kako je rekao, svijest o mentalnom zdravlju je sve veća, a za psihoterapiju se javljaju ljudi svih uzrasnih kategorija, ali ono što je i dalje problematično jeste želja klijenata da umjesto njih riješimo sve životne probleme i da im damo konkretne savjete.
“Nama psihoterapeutima to nije cilj, jer ne želimo stvarati simbiotički odnos između terapeuta i klijenta, već nam je cilj osnažena ličnost koja je naučila određene tehnike koje će joj pomoći da vodi život u skladu sa njihovim vrijednostima”, pojašnjava Ciganović.
Sonja Stančić, psiholog, kazala je u razgovoru za “Nezavisne novine” da se ljudi 30 godina bore za egzistenciju, za obezbjeđivanje materijalnih sredstva misleći da će godinama to lakše podnijeti, a samim tim manje se bave mentalnim zdravljem.
“Ljudi, kada rade više poslova, kada su potpuno okupirani da li će uspjeti obezbijediti određena materijalna sredstva, oni naprosto nemaju vremena da se bave nekim drugim aspektima svog života koje bi mogli da unaprijede”, rekla je Stančićeva.
Ističe da se zbog nedostatka vremena, ali i finansija, ljudi okreću društvenim mrežama.
“Od doba korone pa do danas, primjetno je da se ljudi manje druže. Pretjerana upotreba društvenih mreža je posljedica našeg osiromašenja, zamjena za nešto što sebi ne možemo da priuštimo, a ipak želimo da ostanemo u kontaktu sa nekim ljudima”, kazala je Stančićeva.
Kako je pojasnila, postajemo lošiji u komunikaciji, te nam stepen empatije opada.
“Mimoilazimo ljude koji imaju problem, ne osvrćemo se na ljude koji su u problemu, nemamo strpljenje da ih saslušamo”, pojasnila je Stančićeva.
