Uprkos velikim očekivanjima krajem prošle godine, do značajnog napretka na evropskom putu BiH u 2025. nije došlo.
S obzirom na to da je predviđanje u bilo kojoj zemlji, a pogotovo u zemlji poput BiH, jako teško, sa sigurnošću se može reći da postoje dva najizvjesnija scenarija. Optimističan scenario pretpostavlja da će bh. vlasti do marta usvojiti zakone o Visokom sudskom i tužilačkom savjetu BiH i Sudu BiH u skladu s evropskim standardima i imenovati glavnog pregovarača za pregovore s EU. U tom slučaju, sasvim je izvjesno da će na proljeće biti organizovana prva međuvladina konferencija, nakon čega pregovori o članstvu BiH u EU mogu formalno početi.
Evropski zvaničnici i diplomate smatraju da BiH može očekivati prelazni period do kada bi se zakon o VSTS počeo primjenjivati, kako bi se dalo vremena svim institucijama da se prilagode promjenama. To znači da se s procjenjivanjem primjene ne bi počelo odmah nakon početka pregovora, nego nakon izvjesnog vremena u kojem bi se institucije, uz pomoć i podršku evropskih predstavnika, organizovale na odgovarajući način.
Kada je riječ o glavnom pregovaraču, čini se da EU može prihvatiti prijedlog domaćih vlasti da se glavni pregovarač može mijenjati nakon svakog četvorogodišnjeg mandata. U tom smislu, ako bi se sada imenovao glavni pregovarač, njegov ili njen mandat bi istekao do kraja godine, što je dovoljno vremena da BiH počne skrining. EU, kako nam je objašnjeno, smatra da će ta prva faza nakon prve međuvladine konferencije proteći u organizaciji skrininga, odnosno analize spremnosti bh. institucija za početak pregovora. U tom periodu, koji bi trajao do godinu dana, ionako ne bi bilo potrebno donositi krupne političke odluke, koje bi ostale narednom sazivu Savjeta ministara BiH koji bi mogao, ako želi, izabrati narednog glavnog pregovarača. Upravo bi od 2026. praktično počeli pregovori u pravom smislu i BiH bi krenula s temeljnom transformacijom svojih institucija.
Ovaj scenario, međutim, predviđa da se pomenuti zakoni i glavni pregovarač imenuju u narednih mjesec do dva, što zasad nije u potpunosti izvjesno. SNSD i dalje nastavlja da blokira državne institucije, osvećujući se za uklanjanje Milorada Dodika s pozicije predsjednika Srpske, a HDZ i dalje ne pritišće Banjaluku u dovoljnoj mjeri da se ta pozicija promijeni. Kada je riječ o sarajevskoj političkoj sceni, ona je potpuno haotična jer SDA priželjkuje neuspjeh “trojke” kako bi popravila svoje izglede da dođe na vlast na opštim izborima u oktobru naredne godine. “Trojka”, s druge strane, nema dovoljno snage da postavi inicijativu. Osim toga, nijedna stranka iz Sarajeva nema snage da izađe u susret Draganu Čoviću, predsjedniku HDZ BiH, u vezi s Izbornim zakonom. “Trojka” se boji da će ih SDA i DF proglasiti izdajnicima, a SDA i DF nemaju namjeru da pomognu da dođe do dogovora ako sami nisu dio vlasti.
Opoziciju iz RS više niko ni ne spominje kao dio buduće vlasti, pogotovo što u godinu dana uoči izbora oni više ne vide ni svrhu da u tom trenutku ulaze u državnu vlast.
Iz ovih razloga izvjestan je drugi scenario, po kojem evropski zakoni neće biti usvojeni do marta, što znači da BiH iduće godine ostaje u evropskom limbu, bez ikakve šanse da ostvari napredak. U tom slučaju čekala bi se nova vlast koja bi, u najoptimističnijem scenariju, evropski posao mogla pokrenuti na proljeće naredne godine. Tada, ako usvoje evropske zakone, nakon početka pregovora i skrininga, koji će trajati barem pola godine, nije izvjesno da bi pravi pregovori mogli početi prije sredine 2027, pa čak možda i 2028. godine.
Inače, 2028. je godina kada Crna Gora realno očekuje da bi mogla ili biti naredna članica EU, ili biti vrlo blizu članstva, s obzirom na to da zemlja u ovom trenutku ostvaruje veliki napredak u pregovorima.
Iako u EU, prema svemu onome što nam je do sada poznato, još ne postoji jasna slika o narednom krugu proširenja, postoji realna šansa da Crna Gora bude primljena jer Brisel treba dobre vijesti sa zapadnog Balkana, kojih nije bilo već nekoliko godina.
