Hakeri su 29. oktobra, za samo dvadeset minuta, ukrali digitalnu imovinu vrednu rekordnih 6,36 milijardi dolara iz „Bajnensa“, najveće svetske berze kriptovaluta. Za američki FBI, napad je još jedna u nizu operacija hakerske grupe „Lazarus“ iz Severne Koreje, zemlje u kojoj većina građana nikada nije videla (globalni) internet. Tehnologija koja se predstavlja kao budućnost novca pokazala je, načinom na koji je napad izveden, u čemu je njena slaba tačka i koliko je, uprkos obećanju da će novac osloboditi od država i banaka, upletena u politiku, geopolitiku i klasične finansije.

Zamislite pljačkaša banke koji ne obije nijedan trezor, ne preskoči nijedan zid, niti iko čuje alarm, već nevidljiv uđe u banku, izađe sa ukradenim milijardama i potom novac prebacuje brzinom interneta. Tako izgleda pljačka banke u digitalno doba, a najveća se dogodila 29. oktobra.
Hakeri su, za samo dvadeset minuta, ukrali digitalnu imovinu vrednu rekordnih 6,36 milijardi dolara iz „Bajnensa“ (Binance), najveće svetske berze kriptovaluta. Među ukradenim kriptovalutama – poput etera i bitkoina – našao se i digitalni dolar USD1 kompanije „World Liberty Financial“, kriptovalutnog poduhvata porodice Tramp.
Za američki FBI, napad je još jedna u nizu operacija hakerske grupe „Lazarus“ (poznate i kao TraderTraitor) iz Severne Koreje, zemlje u kojoj većina građana nikada nije videla (globalni) internet.
Tajming je neprijatan za Vašington. Pljačka se dogodila samo dva dana pošto je američki ministar finansija Skot Besent kriptovalute predstavio kao sredstvo odbrane globalne dominacije dolara i, uz veštačku inteligenciju i čipove, kao još jedno oruđe u tehnološkoj trci sa Kinom.
U svakom slučaju, ono što se dogodi u virtuelnom svetu ne ostaje u njemu, pa je pred hakerima teži deo posla – da ukradenu imovinu „operu“ i pretvore u klasičnu valutu, a da im se pritom izgubi trag.

Tehnologija koja se predstavlja kao budućnost novca pokazala je, načinom na koji je napad izveden, u čemu je njena slaba tačka i fatalna ranjivost i koliko je, uprkos obećanju da će novac osloboditi od država i banaka, upletena u politiku, geopolitiku i klasične finansije.
Trezor na internetu
Šta su, najpre, kripto-berze? Po načinu rada podsećaju na Njujoršku ili Šangajsku berzu, samo što se na njima, umesto akcijama kompanija, trguje digitalnom imovinom – bitkoinom, eterom i hiljadama drugih kriptovaluta. Njima se obraća šarolik krug korisnika: od banaka, fondova i profesionalnih trgovaca, do običnih ljudi koji su čuli da se na kriptu može zaraditi.
Ipak, kripto-berza je u praksi više od berze. Ona je istovremeno menjačnica, u kojoj se dolari i evri menjaju za digitalni novac, i neka vrsta banke, jer većina korisnika kupljene kriptovalute ne nosi kući, nego ih ostavlja berzi na čuvanje. Zato su kripto-berze primamljive mete pljačkaša.
Najveća na svetu je „Bajnens”, a među vodećima su i „Bajbit“ (Bybit), OKX, „Koinbejs“ (Coinbase), „Kraken“ (Kraken)… Do pre nekoliko godina u samom vrhu bio je i FTX, koji se u novembru 2022. srušio za nekoliko dana, u jednoj od najvećih finansijskih prevara u istoriji.
U slučaju FTX-a, međutim, šteta je došla iznutra, od samog vlasnika Sema Benkmana Frida, koji je proneverio oko osam milijardi dolara novca klijenata. „Bajnens“ je opljačkan spolja.

Slaba karika
Pljačkaši su, još u septembru, u sistem „Bajnensa“ upali kroz jedan laptop. Ne kroz server u bunkeru ni kroz superkompjuter u data-centru, već kroz radni računar jednog inženjera.
Inženjer je tražio novi posao. Javila mu se naizgled ugledna firma, prošao je intervju i video-poziv, razgovarao je čak i sa njenim „direktorom“. Ni direktor ni firma nisu postojali. Na kraju je dobio probni zadatak, paket programskog kôda, a u njemu se krio zlonamerni softver.
Bezbednosni sistem „Bajnensa“ nije primetio ništa. Hakeri su preko tog računara za mesec dana stigli do sistema koji odobrava isplate, a onda je sve trajalo dvadesetak minuta.
„Zaposleni na berzama kriptovaluta, posebno tehnički stručnjaci, i dalje predstavljaju slabu kariku u napadima usmerenim na krađu kriptovaluta. Čak i iskusni inženjeri i programeri mogu postati žrtve sajber napada i, u pojedinim slučajevima, nesvesno preuzeti zlonamerni softver“, kaže Georgi Kučerin, viši istraživač bezbednosti u timu GReAT kompanije „Kasperski“ (Kaspersky).
Kučerin navodi i hakerski napad koji se dogodio istog dana na „Polimarket“ (Polymarket), poznatu globalnu platformu za klađenje. „Polimarket“ je bio žrtva kompromitovanog kôda spoljne kompanije za praćenje korisničkog iskustva, ugrađenog u njegov veb-sajt.

Jaka karika
Ono što je zajedničko ovim sajber incidentima jeste da nijedan nije probio samu tehnologiju na kojoj počivaju i „Bajnens“ i „Polimarket“.
Ta tehnologija je blokčejn. Zagovornici ga predstavljaju kao temelj nove generacije interneta, takozvanog veba 3 (web3), u kojem novac, podaci i vlasništvo više neće zavisiti od banaka, država i velikih kompanija.
Blokčejn je, najjednostavnije rečeno, računovodstvena knjiga ili lanac digitalnih zapisa u kojem su sačuvani podaci o svim transakcijama koje su ikada, od strane svih korisnika na svetu, obavljene u nekoj kriptovaluti. Jedan blokčejn ima hiljade kopija, ali ih ne čuva nijedna banka, nijedna centralna vlast, već istovremeno hiljade računara širom sveta, pa ga nijedan pojedinac ne može tajno prepraviti, niti sâm upisati lažnu transakciju.
Nove transakcije u njega se upisuju tek kada se mreža računara, u složenom matematičkom postupku, složi da su ispravne, a svaki novi blok zapisa matematički se vezuje za prethodni, pa promena jednog zahteva promenu ostatka lanca, što je praktično nemoguće. Zato se u blokčejn samo dodaju novi blokovi sa podacima o transakcijama.

Taj veoma zahtevan računarski posao, na primer kod blokčejna na kojem počiva bitkoin, obavljaju umreženi računari, a najbrži među njima za nagradu dobija nove bitkoine. To je postupak koji se zove rudarenje.
Bitkoin je, u suštini, samo zapis u tom lancu. Dakle, ne postoji ni kao novčanica, ni kao novčić, niti na bankovnom računu. Vlasnik ga „poseduje“ tako što ima tajni digitalni ključ – niz znakova nalik dugačkoj šifri – kojim dokazuje da mu određeni iznos na blokčejnu pripada i koji može da koristi da valutu prebaci nekom drugom. Ko ima ključ, ima i novac – a ko ga izgubi ili kome ga ukradu, ostaje bez njega.
Tajni ključ čuva se u takozvanom digitalnom novčaniku i može se nalaziti u aplikaciji na telefonu ili računaru ili u posebnom uređaju nalik fleš memoriji, koji nije povezan sa internetom i zato je mnogo teži za krađu. Oni koji kriptovalute drže na berzi, poput „Bajnensa“, svoje ključeve, međutim, uopšte ne drže kod sebe – njih čuva berza.
Hakovanje ljudi, a ne mašina
U napadima na „Bajnens“ ili „Polimarket“, dakle, nije hakovan blokčejn nijedne valute, već su ga hakeri jednostavno zaobišli.
David Veselinović, osnivač i direktor kripto-menjačnice „Crypto12“, objasnio je pljačku slikovitim primerom: „Zamislite da posedujete tenk koji je praktično nemoguće nasilno otvoriti. Niko nikada nije uspeo da probije njegov oklop. Međutim, neko vam u restoranu, dok ne obraćate pažnju, ukrade ključ. Zatim mirno dođe, otključa tenk, uđe i odveze ga.“
Upravo je, prema njegovim rečima, suština napada to što hakeri ne pokušavaju nužno da probiju samu blokčejn tehnologiju, već da kompromituju ljude, računare ili sisteme koji imaju ovlašćenja da upravljaju sredstvima.

„U sajber-bezbednosti se za manipulaciju ljudima koristi izraz social engineering, odnosno socijalni inženjering. To znači da napadač prevarom navede osobu da uradi nešto što mu omogućava pristup sistemu ili novcu. Na primer, može da se predstavi kao kolega ili tehnička podrška i zatraži da zaposleni otvori određeni link, instalira program ili otkrije lozinku, verujući da izvršava uobičajen poslovni zadatak“, objasnio je Veselinović.
Ko plaća račun
Za razliku od klijenata FTX-a, koji su godinama čekali da im se, kroz stečajni postupak, vrati novac, korisnici „Bajnensa“ su obeštećeni gotovo odmah. Berza je najveći deo štete već pokrila iz sopstvene kase.
Što se tiče straha da bi napad mogao da uzdrma poverenje u digitalnu imovinu i tu vrstu poslovanja, Nenad Gujaničić, glavni broker iz kuće „Momentum“, ukazuje da napadi na kripto-menjačnice nisu tako retki.
„Naročito su ranjive manje firme koje nisu u stanju da ponude ovu vrstu kredibilnosti, poput ’Bajnensa’, koji je zahvaljujući ekonomiji obima (jaki bilansi, osiguranje) mogao da snosi vanredne troškove i izbegne paniku“, objašnjava Gujaničić i naglašava da ni klasični finansijski sistem nije izolovan od prevara, ali da je njegova najveća prednost dugovečnost i utemeljenost.

Žrtve ovakvog sajber napada mogu da budu i obične banke, u kojima većina građana drži novac, ali, naglasio je David Veselinović, postoji jedna veoma važna razlika između klasičnog sistema i blokčejna:
„Kod bankarskih transfera postoje centralizovani mehanizmi kontrole, zaustavljanja i, u određenim slučajevima, povraćaja sredstava. Kod blokčejn transakcija, kada je transakcija jednom potvrđena, ona po pravilu ne može jednostrano da se poništi. To je istovremeno jedna od najvećih prednosti i jedan od najvećih rizika kriptovaluta.“
Porodični biznis
Finansijski momenat priče neizbežno prelazi u politički, a za to se pobrinula, ko drugi, nego Bela kuća.
„Ljudi više nikada ne vide novac“, rekao je predsednik Donald Tramp i dodao da je digitalni novac oduvek smatrao „pomalo opasnim“, ali da u „Bajnensu“, kako kaže, „tvrde da je situacija prilično pod kontrolom“.
Tramp, međutim, nije samo brižni posmatrač. Od kriptovalutnih poduhvata svoje porodice, 2025. godine zaradio je više od 1,4 milijarde dolara. „Bajnens“ je, uz to, poslovni partner porodične kompanije „World Liberty Financial“, a Tramp je prošle godine pomilovao osnivača te berze Čangpenga Džaoa, osuđenog u SAD zbog propusta u sprečavanju pranja novca.

„Nije tajna da je među finansijerima Trampove kampanje bilo mnogo investitora iz kripto-sveta, pa je jedna od prvih njegovih uredbi bila ublažavanje restrikcija prema kripto-valutama, odnosno neutralisanje brojnih procedura u pogledu rizika i kontrole“, podseća Gujaničić.
Dolarski kišobran
Ipak, politika se u ovoj priči ne svodi na lične interese. Ona otkriva jedan paradoks kriptovaluta. Obično ih zamišljamo kao alternativu postojećem finansijskom sistemu, novac bez države i centralne banke. A onda saznajemo da je veliki deo tog novog novca vezan upravo za najmoćniju valutu današnjice.
Stejblkoini, takozvane stabilne kriptovalute, uglavnom su vezane za dolar. Prema rečima ministra finansija Skota Besenta, više od 90 odsto stejblkoina obezbeđeno je dolarom.
Nenad Gujaničić, iako smatra da su kriptovalute nastale na fenomenalnoj ideji da se demontira etablirani finansijski sistem preko kojeg elite često rade protiv interesa građana, ne misli da je moguće ozbiljnije ugroziti dolar.
„Samo vezivanje kripto-valuta za dolar je negacija ove osnovne ideje, ali je s druge strane bio i logičan put njihovog razvoja. Da je bilo koja kripto-valuta ozbiljnije ugrozila dolar, verovatno bi se veoma brzo suočila sa raznoraznim preprekama koje bi ugrozile njen opstanak“, smatra on.

Vašington, u stvari, kriptovalute vidi kao geopolitičku prednost, jer stejblkoini, prema američkoj računici, šire domet dolara u svetu. Besent je 27. oktobra, na konferenciji kompanije „Ripl“ u Njujorku, objasnio da dominacija dolara više ne može da počiva samo na vojnoj moći.
„Zadržaćemo svoj vojni kišobran, ali on sve više postaje tehnološki kišobran“, rekao je Besent i, uz veštačku inteligenciju i poluprovodnike, kriptovalute svrstao u nadmetanje američkog i kineskog tehnološkog ekosistema.
Veselinović, ipak, ovaj konkretan napad ne povezuje direktno sa tehnološkim nadmetanjem Kine i SAD, već prvenstveno sa međunarodnim sajber-kriminalom koji je, prema američkim istražnim organima, u ovom slučaju povezan sa Severnom Korejom.
„Sajber-bezbednost jeste oblast međunarodnog nadmetanja, ali istovremeno predstavlja i zajednički interes država, finansijskih institucija i tehnoloških kompanija. Kriptovalute funkcionišu globalno, pa efikasna borba protiv ovakvih napada zahteva saradnju koja prevazilazi državne granice“, navodi Veselinović.

Perionica na blokčejnu
Pljačka je trajala dvadeset minuta, ali je za hakere to bio lakši deo posla. Novac koji se ne može potrošiti bezvredan je, a ukradene milijarde tek treba pretvoriti u nešto što se može upotrebiti, a da se pritom izgubi trag.
Prvi problem je što sav plen nije isti. Veselinović objašnjava da treba razlikovati decentralizovane kriptovalute, poput bitkoina i etera, od centralizovanih stejblkoina, kao što su USDT i USDC.
„Kompanija koja izdaje USDT ili USDC može da blokira korišćenje tih sredstava u određenom digitalnom novčaniku. Napadač ih tada i dalje može videti u novčaniku, ali ne može da ih prebaci dalje. Kod bitkoina i izvornog eterijuma ne postoji jedna kompanija ili administrator koji može da izda takvu naredbu“, kaže Veselinović.

Otuda i žurba. Hakeri nastoje da se što pre otarase onoga što se može zamrznuti i pretvore ga u ono što ne može. FBI je saopštio da napadači ukradenu imovinu pretvaraju uglavnom u eter i da očekuje da je dalje peru preko platformi decentralizovanih finansija (DeFi) i servisa za brzu razmenu kriptovaluta. Posebno je, kako kaže Veselinović, zanimljiva uloga platformi koje koriste protokole DeFi (Decentralized Finance).
„Platforme poput Aave omogućavaju korisniku da položi jednu kriptovalutu kao zalog i na osnovu nje pozajmi drugu. To je slično situaciji u kojoj imate nekretninu koju ne želite da prodate, ali je koristite kao zalog da biste dobili kredit“, objašnjava Veselinović. Takvi mehanizmi, dodaje, mogu biti zloupotrebljeni za premeštanje vrednosti između različitih kriptovaluta, a ako se zalog u međuvremenu zamrzne, problem može da se prelije na sam protokol i njegove učesnike.
Hakeri u svakom slučaju ne gube vreme. Prema proceni analitičara, samo preko mreže „Tron“ (Tron) za dva dana oprano je oko 242 miliona dolara, prenosi američki The Block. „Tron“ inače ima lošu reputaciju: „Volstrit džornal“ ga je prošle godine opisao kao popularni kanal među kripto-kriminalcima, preko kojeg je 2024. obavljeno više od polovine svih nezakonitih aktivnosti u kripto-svetu.

Delovi plena se cepkaju na hiljade transakcija, prebacuju sa jednog blokčejna na drugi, menjaju iz valute u valutu, sve dok trag ne postane toliko zamršen da ga je teško pratiti.
Konačno pretvaranje tih sredstava u klasičan novac mnogo je složenije, jer blokčejn omogućava praćenje transakcija, a regulisane menjačnice imaju obavezu kontrole porekla sredstava“, kaže Veselinović.
FBI je objavio više od 620 adresa povezanih sa ukradenim novcem i zatražio od berzi i servisa da ih blokiraju.
Zato se pranje novca ne meri satima, nego mesecima, a ponekad i godinama. Na kraju lanca, gde se digitalni novac pretvara u prave dolare, obično čekaju posrednici koji za tu uslugu uzimaju svoj deo.
Kripto-budućnost ili još jedna utopija
Pljačka „Bajnensa“ otvorila je, na kraju, pitanje staro koliko i sâm bitkoin: da li kriptovalute zaista mogu da promene svet finansija ili je reč o još jednoj lepoj ideji koja se sudarila sa stvarnošću.

Dok Veselinović smatra da blokčejn tehnologija i digitalna imovina imaju dugoročnu budućnost i da će se bezbednosni standardi razvijati, Gujaničić, mada ne odbacuje perspektivu tehnološkog napretka, ocenjuje da uloga kriptovaluta ima ograničenja finansijske prirode.
Uspeh kripto-sveta, prema njegovom mišljenju, omeđen je linijom preko koje bi on ugrozio klasične finansijske sisteme, odnosno dominaciju dolara, evra i drugih značajnih klasičnih valuta.
„U tom smislu, verujem da će klasični finansijski sistem pretrpeti promene i koristiti napredak tehnologije, poput blokčejna, a da će izvorna ideja koja je iznedrila bitkoin ipak ostati na nivou utopije i da nećemo ugledati smrt klasičnog finansijskog sistema uprkos njegovim brojnim slabostima“, zaključio je Gujaničić.
RTS / Piše: Goran Belanović