Odluku je donio japanski vlasnik, kompanija Kansai Helios, i najavio da će se proizvodnja nastaviti u Količevu u Sloveniji i u srpskom gradu Gornjem Milanovcu, dok će u Zagrebu ostati samo prodajna mreža, prenosi Indeks.
Gašenje proizvodnje u Hrvatskoj kraj je tradicije započete 1920. godine, tokom koje je Kromos bio najveći proizvođač boja, lakova, plastičnih masa i smola u bivšoj Jugoslaviji. Sredinom 1980-ih Kromos je bio industrijski gigant koji je zapošljavao oko 4.500 radnika. Danas u zagrebačkom pogonu Kromosa na Žitnjaku radi stotinjak radnika – koji će većinom ostati bez posla – dok ih kompanija Kansai Helios u Hrvatskoj ima još šezdesetak.
– Kromos je brend sa dubokom tradicijom i neprocjenjivim nasljeđem u Hrvatskoj, utemeljenim na decenijama predanog rada naših zaposlenih – poručio je Goran Dolenec, direktor kompanija Kromos boje i lakovi d.d. i KANSAI HELIOS Croatia d.o.o., u objavi za medije.
Današnji Kromos nastao je iz male radionice za mješanje boja veletrgovca Bernarda Mostera 1920. godine. Pogon sa tridesetak radnika nalazio se u Radničkoj ulici, u prostorijama u kojima se prethodno nalazila fabrika sapuna. Prve godine proizvedeno je oko 500 tona boja i lakova, da bi se proizvodnja proširila izgradnjom glavne fabričke zgrade 1923. godine. U narednim godinama fabrički kompleks proširen je za još desetak zgrada.
Povećavali su se i proizvodnja i broj zaposlenih – 1940. godine bilo ih je 162, a proizvedeno je više od 1.800 tona boja – dok su se razvijale i nove tehnologije i proizvodi, poput premaza za zaštitu bilja. Za vrijeme tzv. NDH fabrika je promijenila ime u Industrija ulja i laka, dok je nakon oslobođenja 1945. godine dobila ime – Perunika.
Pored kompanije Bernarda Mostera, Kromos je nasljednik tradicije istoimene kompanije za proizvodnju grafičkih boja koju je njemačka kompanija Springer-Moler iz Lajpciga osnovala 1923. godine u Samoboru. Samoborski Kromos proizvodio je grafičke boje i boju za rotacije kojom su štampane sve novine u tadašnjoj Jugoslaviji. Posao je dobro išao, pa su krajem 1930-ih izgradili i fabriku u Zemunu.
Perunika i Kromos spojeni su 1947. godine u jedinstveno preduzeće Kromos, hemijska industrija Zagreb. Ukupno su imali oko 200 radnika u zagrebačkom i samoborskom pogonu. Istraživački institut Kromos osnovan je 1955. godine i bavio se sintezom polimera.
Industrijski razvoj nastavljen je povezivanjem sa preduzećima Katran i Pliva – koja je proizvodila boje do 1962. godine. Velikim udruživanjem 1964. godine nastao je Hemijski kombinat Kromos – Katran – Kutrilin, koji je postao vodeći proizvođač u bivšoj Jugoslaviji. Tokom 1970-ih u kombinat su ušla preduzeća Labud iz Zagreba i Svjetlost iz slavonskih Lužana.
U vrijeme najvećeg rasta kombinat Chromos izgradio je Grafički institut, proizvodni kompleks na Žitnjaku koji danas obuhvata 100.000 kvadratnih metara, kao i još nekoliko pogona i laboratorija. Godine 1979. zapošljavali su oko 3.900 radnika, proizvodili oko 180.000 tona različitih hemijskih proizvoda i izvozili u dvadesetak zemalja, najviše u tadašnji Sovjetski Savez.
Tokom 1980-ih kombinat Kromos-Katran-Kutrilin sa 4.500 radnika bio je najveći proizvođač te vrste u regionu, a iza njega su bili slovenački Helios i Zorka Šabac iz Srbije, koja danas posluje kroz nekoliko preduzeća.
U to vrijeme izgrađen je i poslovni toranj Kromos na uglu Vukovarske i Hajcelove ulice, jedan od simbola istočnog dijela Zagreba. Podignut je 1989. godine prema projektu arhitekata Marijana Turkulina i Petra Vovka. Smatra se posljednjim neboderom izgrađenim u Zagrebu prije rata.
Kromosov neboder visok je 15 spratova, odnosno 60 metara. Bio je glavno sjedište kombinata Kromos, dok se u njemu danas nalaze kancelarije nekoliko desetina kompanija u kojima radi oko 600 zaposlenih.
Privatizacija 1993. godine podijelila je kombinat Kromos na 16 samostalnih preduzeća. Četiri kompanije su propale u narednim godinama, dok ostale posluju i danas sa različitim vlasnicima. Kromos Tvornica smola posluje u sastavu Scott Bader grupe, dok samoborski Kromos d.d. proizvodi grafičke boje kao samostalna kompanija. Nekadašnja Kromos Aroma posluje kao Ireks Aroma u Jastrebarskom, dok Kromos Argo, Katran, Kutrilin TPV, Komikro, Svjetlost i Hempel normalno posluju.
Zanimljiva je i priča o nekretninama zagrebačkog Kromos.
Predsjednik Upravnog odbora kompanije Kromos boje i lakovi d.d. bio je od oktobra 1995. do juna 1996. godine general Hrvatske vojske Slobodan Praljak, kasniji haški osuđenik. Zbog toga je veliku pažnju javnosti izazvala prodaja zemljišta površine 27.000 kvadratnih metara kompaniji Oktavijan d.o.o. 1999. godine, čiji je vlasnik bio upravo Slobodan Praljak. Zemljište je prodato za tadašnjih četiri miliona i 400.000 njemačkih maraka, a danas se na njemu nalazi poslovni centar.
U izvejštaju Državne revizije iz 2003. godine navodi se da je zemljište plaćeno manje od procjenjene vrijednosti:
“Navedena nekretnina je u postupku pretvorbe bila procijenjena u vrijednosti 5.198.383,- DEM, a trošak stjecanja dodatnih 1.137 m2 iznosio je 1.102.039,- DEM, što je ukupno 6.300.422,- DEM. Navedena nekretnina je prodana za 1.900.422,- DEM manje u odnosu na procijenjenu vrijednost i trošak sticanja dodatne površine.”
Kompanija Kromos boje i lakovi sa zagrebačkog Žitnjaka prodata je 2001. godine Heliosu iz Domžala – nekadašnjem glavnom tržišnom konkurentu. Nije poznato koliko je iznosilo to preuzimanje, ali mediji procjenjuju da je vrijednost preostale imovine kompanije Kromos boje i lakovi tada iznosila 15 miliona evra.
Poznato je da je Helios kupio udjela malih akcionara i stekao vlasništvo nad pogonom, brendovima i patentima. Austrijski vlasnici, Ring Internacional Holding, prodali su 2017. godine Helios japanskoj kompaniji Kansai Paint za 572 miliona evra.
Priča o raspadu kombinata Kromos i nedavnom gašenju proizvodnje najvećeg preduzeća nastalog iz njegove transformacije zanimljiv je dio istorije privatizacije i propasti nacionalne industrije. Kromos boje i lakovi – kompanija koja je prošlu poslovnu godinu završila sa dobiti – nakon 106 godina postaje veletrgovina. Kao one od koje je Bernard Moster 1920. godine napravio – fabriku.
Izvor: RTRS
