“Ustav osigurava pravo na pravično suđenje u građanskim i krivičnim predmetima, dok ustavi entiteta osiguravaju nezavisno pravosuđe. Ipak, političke stranke i osobe iz organizovanog kriminala ponekad su uticale na pravosuđe i na državnoj i na entitetskoj razini u politički osjetljivim predmetima, posebno onima koji se odnose na korupciju. Vlasti ponekad nisu uspijevale izvršiti sudske odluke”, ističe se u izvještaju.
Navodi se i kako zakon omogućava pojedincima i organizacijama da traže građanske pravne lijekove za navodna kršenja ljudskih prava na domaćim sudovima i predviđa žalbu na odluke Evropskom sudu za ljudska prava (ECHR), ali od kraja godine, vlada nije poštovala mnoge prethodne odluke sudova i međunarodnih institucija u zemlji koje su se odnosile na ljudska prava.
Izvještaj ističe i to kako je sudski sistem obilježen velikim brojem neriješenih predmeta i nedostatka učinkovitog mehanizma za sprovođenje sudskih naloga.
“Neučinkovitost sudova potkopala je vladavinu prava čineći pribjegavanje građanskim presudama manje učinkovitim. Ustavni sud je u nekoliko slučajeva potvrdio povrede prava na okončanje postupka u razumnom roku. Propust vlade da se pridržava sudskih odluka naveo je tužitelje da pokrenu slučajeve pred Evropskim sudom za ljudska prava”, navodi se u izvještaju.
U dijelu dokumenta koji se odnosi na slobodu izražavanja, Stejt Department navodi kako se u zemlji osigurava visok nivo slobode izražavanja, ali da je sprovođenje i primjena zakona ozbiljno potkopala slobodu štampe.
“Zakon zabranjuje izražavanje koje izaziva rasnu, etničku ili druge oblike netolerancije, uključujući “govor mržnje”, ali vlasti su ta ograničenja provodila samo povremeno i nikada za onlajn medije. Visoki predstavnik za BiH je 2021. godine izmijenio Krivični zakon zemlje kako bi sankcionisao negiranje genocida, veličanje ratnih zločina i podsticanje rasne, vjerske ili etničke mržnje i nasilja, ali do novembra nijedna osoba nije optužena ili krivično gonjeni za ta djela. Prema Memorijalnom centru Srebrenica, negiranje genocida smanjilo se za gotovo 80 odsto od jula (2021) otkako je zakon izmijenjen”, dodaje se u izvještaju.
Ističu se i slučajevi nasilja i zastrašivanja novinara.
“Od mjeseca jula, Free Media Help Line (FMHL) zabilježila je 40 slučajeva o kojima su izviještiavali mediji koji uključuju navodna kršenja prava i sloboda novinara, uključujući pet prijetnji smrću i jedan fizički napad”, navodi se u izvještaju, uz primjer Zorana Čegara, načelnik Sektora uniformisane policije Federacije BiH, koji je prijetio novinaru Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) iz Sarajeva, koji je radio priču o Čegarovoj kupovini višemilionskih nekretnina u BiH i Hrvatskoj te ga je kontaktirala kako bi zatražila intervju.
U dokumentu se spominju i slučajevi iz predizborne kampanje, kada je tadašnji član Predsjedništva BiH često negativno komentarisao izvještavanje BN TV, ali i klevetanje vlasnika FACE TV Senada Hadžifejzovića od “najveće bošnjačke etnonacionalističke stranke SDA”.
U dijelu izvještaja koji se odnosi na korupciju i nedostatak transparentnosti u vlastima, ističe se rad Kancelarija za borbu protiv korupcije Kantona Sarajevo, za kojeg se kaže da je lider u antikoruptivnom djelovanju.
Od slučajeva koji uključuju nosioce vlasti, spominje se kako je pandemija COVID-19 zloupotrijebljena za različite koruptivne aktivnosti.
“Jedan od najznačajnijih slučajeva odnosio se na nabavu neupotrebljivih respiratora iz Kine u vrijednosti od oko šest miliona dolara. U Federaciji su premijer Fadil Novalić, ministrarka financija Jelka Milićević i direktor Civilne zaštite Fahrudin Solak optuženi pred Sudom BiH za korupciju 2020. godine. Glavni pretres u tom slučaju još je bio u toku”, dodaje se u izvještaju.
Takođe, spominje se slučaj zamjenice glavnog državnog tužitelja Diane Kajmaković, koja je sankcionisana pod sumnjom korupcije.
Blportal.
