Vježbanje kod pacijenata oboljelih od raka može smanjiti rizik od smrti za čak trećinu, smanjiti mogućnost ponovne pojave tumora i općenito je učinkovitije od mnogih lijekova, prema rezultatima studije koja bi mogla potpuno promijeniti trenutne zdravstvene smjernice.
Doktori već decenijama preporučuju zdrav način života kako bi se smanjio rizik od raka. Međutim, do sada je bilo malo dokaza o utjecaju vježbanja u periodu nakon dijagnoze i o tome se nije široko raspravljalo.
Nova studija u kojoj su učestvovali pacijenti iz SAD-a, Velike Britanije, Australije, Francuske, Kanade i Izraela otkrila je da strukturirani režim vježbanja nakon liječenja može dramatično smanjiti rizik od smrti, ponovne pojave bolesti ili razvoja novog raka.
Rezultati studije predstavljeni su u Chicagu na godišnjem sastanku Američkog društva za kliničku onkologiju (Asco) i objavljeni u časopisu New England Journal of Medicine, a izvijestio ih je i Guardian .
Po prvi put u historiji medicine postoje jasni dokazi da je vježbanje čak i bolje u sprječavanju ponovne pojave raka i smrti od mnogih lijekova koji se trenutno prepisuju pacijentima, rekao je jedan od vodećih svjetskih stručnjaka za rak.
Dr. Julie Gralow , glavna medicinska direktorica u Ascou, koja nije bila uključena u istraživanje, rekla je da bi novi dokazi mogli dovesti do “velike promjene u razumijevanju važnosti podsticanja fizičke aktivnosti tokom i nakon liječenja”.
Pacijenti koji su započeli strukturirani režim vježbanja s ličnim trenerom ili zdravstvenim savjetnikom nakon završetka liječenja imali su 37 posto manji rizik od smrti i 28 posto manji rizik od ponovne pojave ili razvoja novih karcinoma, u poređenju s pacijentima koji su slijedili savjete svog ljekara, ali nisu vježbali.
Gralow je rekao da su studiju prvobitno nazvali “Dobro kao lijek”, ali su je kasnije preimenovali u “Bolje od lijeka” jer, za razliku od mnogih lijekova protiv raka, nema nuspojava.
„Vježbanje je jednako korisno kao i mnogi lijekovi – 28 posto manji rizik od ponovne pojave bolesti i 37 posto manji rizik od smrti. Odobreni lijekovi često imaju lošije rezultate, a skupi su i toksični“, rekao je doktor.
„Kada sam prije tri decenije počeo raditi u onkologiji, još uvijek smo bili blagi prema pacijentima i govorili bismo im da ne pretjeruju s vježbanjem dok su na kemoterapiji. Ali sada smo to preokrenuli. Rekao bih da je vježbanje čak bolje od lijekova.“
Proces ispitivanja
Studija je obuhvatila 889 pacijenata s rakom debelog crijeva između 2009. i 2023. godine. 90 posto njih imalo je bolest u 3. stadiju. Pacijenti su nasumično raspoređeni u grupu koja je učestvovala u strukturiranom programu vježbanja (njih 445) ili u grupu koja je dobila samo knjižicu sa savjetima o zdravom načinu života (njih 444).
Pacijenti koji su vježbali radili su s ličnim trenerom u početku dva puta mjesečno, a kasnije jednom mjesečno tokom perioda od tri godine. Trening je bio ekvivalentan tri do četiri šetnje između 45 i 60 minuta, ali pacijenti su mogli birati kako će uklopiti dodatne aktivnosti u svoj raspored, a neki su čak mogli i kajakarenje ili skijanje.
Nakon pet godina, pacijenti u grupi koja je vježbala imali su 28 posto manji rizik od ponovne pojave bolesti ili razvoja novih karcinoma u odnosu na one u drugoj grupi. Nakon osam godina, isti pacijenti imali su i 37 posto manji rizik od smrti u odnosu na pacijente koji nisu vježbali.
„Nakon završetka operacije i hemoterapije, oko 30 posto pacijenata s rakom debelog crijeva visokog rizika u 2. i 3. stadiju na kraju će doživjeti ponovnu pojavu bolesti“, rekao je glavni autor studije, dr. Christopher Booth sa Univerziteta Queen's u Kingstonu, Kanada. „Kao onkolozima, jedno od najčešćih pitanja koje nam pacijenti postavljaju je ‘šta još mogu učiniti da poboljšam svoje šanse?’ Ovi rezultati nam sada daju jasan odgovor: program vježbanja koji uključuje ličnog trenera smanjit će rizik od povratka bolesti ili razvoja novog raka, učinit će da se osjećate bolje i pomoći će vam da živite duže.“
Profesor Charles Swanton , glavni kliničar u organizaciji Cancer Research UK, koja je finansirala dio studije proveden u Velikoj Britaniji, rekao je: „Ova fascinantna studija pokazuje da vježbanje ima moć transformirati zdravlje ljudi i povećati njihove šanse za preživljavanje nakon liječenja raka. Za intervenciju koja ne uključuje lijekove, vježbanje nudi izvanredne koristi za pacijente.“
Za neke pacijente, „fizička aktivnost može biti prekretnica u njihovom oporavku“, dodao je Swanton. „Nalazi ukazuju na to da bi onkolozi trebali razmotriti preporuku strukturiranog programa vježbanja nakon operacije kako bi poboljšali svoje šanse za preživljavanje. Ali važno je zapamtiti da vježbanje nije najbolja opcija za svakoga. Moj savjet pacijentima oboljelim od raka je da razgovaraju sa svojim ljekarom prije nego što se uključe u bilo kakvu novu fizičku aktivnost.“
Promjena prakse
Doktori širom svijeta sada će biti ohrabreni da razgovaraju o režimima vježbanja sa svojim pacijentima nakon liječenja raka, rekli su onkolozi u Chicagu.
Iako je ova studija pratila samo pacijente s rakom debelog crijeva, Gralow je rekao da nema razloga misliti da se nalazi ne bi mogli primijeniti i na druge vrste raka.
Booth je rekao da će biti potrebna ispitivanja za druge vrste raka, ali je dodao da podaci iz ove studije ukazuju na to da je u grupi koja je vježbala uočena niža učestalost raka dojke i prostate.
„Vježbanje kao intervencija je očigledna i trebalo bi biti široko primjenjivano“, rekla je dr. Pamela Kunz sa Medicinskog fakulteta Yale.
Reagujući na nalaze studije, profesor Sir Stephen Powis , nacionalni medicinski direktor NHS Engleske, rekao je da je zaista uzbudljivo da prilagođene vježbe nakon liječenja mogu promijeniti život.
„Nalazi studije ukazuju na to da razne fizičke aktivnosti, od hodanja do vježbanja, mogu pomoći u jačanju sposobnosti tijela da spriječi povratak raka nakon liječenja i pomogne u spašavanju života. Fizička aktivnost može imati značajne koristi u održavanju zdrave težine, jačanju imunološkog sistema, smanjenju upale i poboljšanju raspoloženja. Zaista je ohrabrujuće vidjeti da vježbanje zapravo može pomoći većem broju ljudi da prežive rak.“
