U mnogim gradovima ovih dana mogu se vidjeti neobični prizori: voštanke, poznate i kao kugare, male ptice sa nježnom krunicom na glavi i perjem u nijansama zimskog jutra, ponovo padaju sa grana – doslovno. Ove šarmantne ptice postale su poznate po svojoj neobičnoj „slabosti“ prema prezrelom voću, koje, kada fermentira, djeluje na njih baš kao alkohol na ljude.
Sa dolaskom sezone takvih plodova, voštanke jednostavno ne znaju stati. Nakon što se „zaslade“ fermentiranim bobicama, počinju gubiti ravnotežu, teturati po trotoarima, a neke čak legnu na bok i zaspu nasred dana, s raširenim krilima, potpuno nesvjesne svijeta oko sebe.
Iako prizor zna izmamiti osmijeh, postoje ljudi koji ovu slabost ptica dočekaju s velikim razumijevanjem. Oni koji znaju o čemu je riječ, ne prolaze ravnodušno: nježno ih pokupe, sklone na toplo i sigurno mjesto i ostave da se „otrijezne“. Nakon što se probude, voštanke se samo malo protresu, pogledaju oko sebe kao da se ničega ne sjećaju – i odlete dalje, ponovo bistre i predivne.
https://twitter.com/redaktorbs/status/1612319655271583744?s=20
Priča o ovim pticama ima i svoju ljudsku poruku. Svi mi, barem jednom u životu, posrnemo pod teretom nečega što nas „opije“ – bilo ljubavi, bola, sjećanja ili samog života. I tada je neprocjenjivo imati nekoga ko će nas, poput tih tihu i dobrih prolaznika, podići sa zemlje i sačekati da ponovo stanemo na noge.
