Samo zajedničkim radom možemo ublažiti uticaj različitih kriza i postići dogovor o ključnim i strateškim pitanjima, kako bismo zajednički razvijali Republiku Srpsku, poručuje Goran Talić, kandidat Saveza nezavisnih socijaldemokrata za poslanika u Narodnoj skupštini iz Izborne jedinice 3.
Nijedna ozbiljna razvojna vizija ne može biti rezultat rada jednog čovjeka ili jedne institucije. Ona mora biti proizvod znanja, saradnje i zajedničke odgovornosti – poručuje Talić.
GLAS: SNSD je u najavi ovogodišnjih izbora istakao da izbornu listu ove stranke karakteriše ranije započet proces kadrovske obnove, odnosno transformacije, sa naglašenom orijentacijom na stručne i kompetentne ljude, kao i na ugledne i istaknute stručnjake u oblastima kojima se bave i u kojima rade. Istaknuta je i orijentacija na podmlađivanje ukupnog sastava stranke i ljudi u institucionalnom sistemu. Kako vidite taj proces?
TALIĆ: Tačno je. Cijeli taj proces može se sažeti u jednoj rečenici: “Novi tim, novi ljudi, nove ideje.” Situacija u svijetu i kod nas drastično se promijenila. Nalazimo se u središtu velikih, epohalnih promjena u kojima ništa neće ostati isto. To nije vrijeme u kojem možemo čekati da drugi donose odluke umjesto nas. Kao brojčano mali narod, moramo iz sebe izvući ono najbolje za budućnost koja je pred nama. Rješenja neće dolaziti sama od sebe, niti će nam ih kao “dar” donositi neko sa strane. Moramo ih stvarati sopstvenim znanjem, radom i odgovornošću. Kroz istoriju, u danima velikih promjena i lomova, naš narod je opstajao i uvijek je znao da iznjedri ljude koji su bili “kameni međaši” svog vremena – ljude koji su prepoznavali izazove, donosili teške odluke i trasirali puteve napretka. U tom smislu, sa optimizmom gledam na naše ljude. Vjerujem da i u ovim složenim istorijskim vremenima možemo biti na nivou odluka i odgovornosti naših predaka. Dakle, naš narod je kroz istoriju pokazivao otpornost na pritiske i sposobnost da u ključnim trenucima prepozna ljude kojima može povjeriti odgovornost. Danas su nam, više nego ikada, potrebni stručni, odgovorni i hrabri ljudi koji razumiju vrijeme u kojem živimo. Ovo nisu izbori u kojima treba da gledamo samo ko će dobiti mandat. Ovo su izbori u kojima treba da razgovaramo o tome kakvu budućnost želimo da gradimo i ko je spreman da preuzme odgovornost za taj posao.
GLAS: Gdje sebe vidite u tom procesu?
TALIĆ: Sebe vidim kao dio ukupnog napora i energije našeg naroda, ali i šireg procesa kroz koji čovječanstvo prolazi. U vremenu velikih promjena, niko od nas nije izvan tog procesa. Svi smo učesnici i svi nosimo određenu odgovornost. Vjerujem da, uprkos svim izazovima, epohalne promjene mogu biti usmjerene ka dobru. Ali to se neće dogoditi samo od sebe. Potrebni su znanje, saradnja i spremnost da se odgovori na probleme koji su pred nama. Današnji svijet nalazi se na raskrsnici brojnih kriza – ekonomskih, ekoloških, energetskih, obrazovnih, ali i krize morala i povjerenja. Sve su one međusobno povezane i utiču na život svakog čovjeka. Upravo u tim izazovima vidim i mogućnosti za naš razvoj. Posebno mislim na energetiku i proizvodnju zdrave hrane, odnosno na oblasti u kojima Republika Srpska ima prirodne potencijale i prostor za razvoj. Ne treba da posmatramo krize samo kao prijetnje. Treba da ih razumijemo i da u njima prepoznamo mogućnosti za stvaranje novih vrijednosti, otvaranje radnih mjesta i jačanje naše ekonomske samostalnosti.
GLAS: Šta to konkretno znači? Na koji način Republika Srpska može da iskoristi svoje potencijale?
TALIĆ: Svako od nas pojedinačno, ali i mi kao narod, ma koliko bili brojčano mali u odnosu na cjelinu, možemo u svojoj sredini biti iskra koja stvara nešto novo. Bitno je da razumijemo da veličina jedne zajednice nije određena samo njenim brojem stanovnika ili površinom. Njena snaga leži i u znanju, organizaciji, sposobnosti da prepozna svoje potencijale i da ih pretvori u razvoj. Banjaluka i Republika Srpska sastavni su dio širih evropskih i svjetskih tokova. Ja nas vidim kao prostor koji može da bude povezan sa srednjom Evropom, Podunavljem i Mediteranom, ali i sa novim ekonomskim, kulturnim, tehnološkim i civilizacijskim procesima. Da nas ti trendovi ne bi mimoišli, moramo se sami usmjeravati u tom pravcu. Ne možemo čekati da drugi prepoznaju naše potencijale prije nego što ih mi sami prepoznamo i organizovano razvijemo. Uzmimo za primjer energetiku i vodu. U uslovima rastuće energetske i ekološke krize, Banjaluka i Republika Srpska moraju ozbiljno razmotriti kako da iskoriste svoje energetske i vodne potencijale, kako za sopstvene potrebe tako i za širu društvenu korist. Ne smije se dogoditi da Banjaluka, kao grad sa više rijeka i termalnim potencijalom, ne razmatra mogućnosti za razvoj sistema koji bi omogućili efikasnije korišćenje energije i vode.
GLAS: Možete li pojasniti na šta konkretno mislite?
TALIĆ: Kada bismo samo nabrojali sve potencijalne lokalitete širom Republike Srpske, od vodnih resursa do termalnih izvora, bilo bi jasno koliki prostor postoji za razvoj. U svijetu voda dobija strateški značaj koji je u mnogim aspektima uporediv sa značajem koji je nafta imala u 20. vijeku. Zato smatram da treba razmotriti mogućnosti izgradnje manjih i većih akumulacija vode, tamo gdje je to ekonomski, tehnički i ekološki opravdano. Takvi projekti ne bi smjeli biti vođeni samo jednim ciljem. Treba sagledati njihovu moguću ulogu u proizvodnji energije, poljoprivredi, vodosnabdijevanju i zaštiti od posljedica klimatskih promjena. Sve to zahtijeva stručne analize, odgovorno planiranje i poštovanje ekoloških standarda. Republika Srpska ima i značajan termalni potencijal. Prema podacima koji se navode, raspolaže sa više od 200 termalnih izvora. Taj resurs treba posmatrati kao razvojnu mogućnost. Pored banjskog turizma i zdravstvenih usluga, potrebno je ispitati mogućnosti korišćenja termalne energije za proizvodnju električne i toplotne energije, kao i za plasteničku proizvodnju i druge oblike poljoprivrede. Zamislite Republiku Srpsku u kojoj se u pojedinim gradovima i naseljima toplotna energija dobija iz termalnih izvora, gdje se neiskorišćeni resursi pretvaraju u nova radna mjesta i gdje se proizvodnja hrane povezuje sa savremenim energetskim rješenjima. To nije pitanje jednog projekta ili jednog mandata. To je pitanje strateškog razmišljanja o tome kako da svoje resurse pretvorimo u dugoročnu korist za građane.
GLAS: Evidentno je da je ovo o čemu govorite vizija ili, bolje rečeno, zbog ograničenog prostora intervjua, jedan segment vizije. Ona, po prirodi stvari, ima svoja vremenska i druga ograničenja, kao i faze realizacije. Možete li nam određenije definisati faze koje vode realizaciji vizije?
GLAS: Svaka ozbiljna vizija mora imati svoju pisanu formu, jasno definisane ciljeve i realan plan realizacije. Ideja sama po sebi nije dovoljna. Ona mora biti pretvorena u program koji se može analizirati, provjeriti i sprovoditi. Prvi korak je da se vizija razvoja uobliči u pisanom obliku, uz jasno definisane prioritete, potencijalne projekte, rokove i procjenu ekonomskih, ekoloških i društvenih efekata. Nakon toga, taj dokument mora proći široku stručnu i institucionalnu raspravu. Neophodno je da se o ovim pitanjima razgovara otvoreno, uz učešće ljudi koji imaju znanje, iskustvo i neposredan interes da se projekti realizuju. Kada govorim o stručnim ljudima, mislim na predstavnike akademske zajednice, privrednike, poljoprivrednike, ekologe, inženjere, zdravstvene radnike, ekonomiste, predstavnike lokalnih zajednica i druge stručnjake koji mogu doprinijeti kvalitetu odluka. Nijedna ozbiljna razvojna vizija ne može biti rezultat rada jednog čovjeka ili jedne institucije. Ona mora biti proizvod znanja, saradnje i zajedničke odgovornosti. Zato smatram da na ovim projektima treba graditi partnerstvo za razvoj Republike Srpske, uz uključivanje svih relevantnih društvenih i političkih grupacija. Nakon stručne i javne rasprave, potrebno je otvoriti i skupštinsku raspravu o ključnim razvojnim pitanjima. Ovdje ne govorim o temama koje treba da zavise od jednog izbornog ciklusa. Govorim o pitanjima koja su suštinska i koja treba da budu predmet dugoročnog dogovora. Na kraju, svi moramo shvatiti, i narod i mi koji smo u javnom životu, da se svi zajedno moramo uključiti u ovaj proces. Samo zajedničkim radom možemo ublažiti uticaj različitih kriza i postići dogovor o ključnim i strateškim pitanjima, kako bismo zajednički razvijali Republiku Srpsku.
