Nastupi pred pristalicama koje ga bodre postali su rijetkost za predsjednika SAD-a Džozefa Bajdena (81).
Jedan od posljednjih je bio u novembru, kada je Bajden razgovarao s radnicima u tvornici auto-dijelova u Belvideru, u Ilinoisu.
“Tata mi je govorio: ‘Džo, posao je mnogo više od novca na kraju mjeseca. Radi se o tvom dostojanstvu, o poštovanju, o tvom mjestu u društvu'”, ispričao je Bajden. Publika je oduševljeno aplaudirala.
Otvaranje hiljada novih radnih mjesta – to je jedna od stvari koje i sam Bajden vidi kao jedno od svojih najvećih postignuća: pokrenuo je velike pakete zakona za obnovu infrastrukture i za bolju zaštitu klime, aktualni ekonomski podaci su dobri, nezaposlenosti je niska, stopa inflacije opada.
Ali, Bajden u anketama stoji jako loše. Zašto? Zato što ljudi upoređuju današnje cijene s cijenama od prije korone, kaže istraživač javnog mnjenja David Šulc: “Za prosječnog građanina SAD-a koji ode u supermarket i kupi litru mlijeka ili deset jaja, cijene su veće nego prije šest mjeseci, a pogotova u odnosu na cijene tokom mandata Donalda Trampa. Isto važi i za cijene benzina.”
Za veće troškove života uvijek se okrivljuje aktuelni predsjednik, objašnjava Šulc, koji predaje na Univerzitetu Hamline u Minesoti. Prema njegovim riječima, za Bajdena je posebno opasno to što većina građana SAD-a u anketama ocjenjuje da se zemlja u temelju razvija u pogrešnom smjeru.
Problem s Bajdenovim godinama
A onda je tu i tema njegove starosti. Pitanje godina se poput tamnog oblaka nadvija nad aktualnim predsjednikom. “Mislim da je prestar”, kaže 22-godišnji prolaznik koji je 2020. glasao za Bajdena, ali, kako ističe, prije svega da ne bi pobijedio Tramp.
“Bajden je imao svoje dobre trenutke, ali sada bih više volio nekog mlađeg”, kaže student.
David Šulc ukazuje da je Tramp samo četiri godine mlađi od Bajdena, ali da djeluje znatno mlađe. Zatim, Bajden je oduvijek imao problem sa zamuckivanjem i nikada nije bio dobar govornik, a danas često djeluje dekoncentrisano: “On više ne odiše onom vrstom liderstva koje mnogi očekuju od predsjednika SAD. Ljudi jednostavno nemaju osjećaj da on još uvijek ima stvari pod kontrolom.”
Prije četiri godine Bajdena su mnogi vidjeli kao “privremenog predsjednika” s jednim mandatom. “A sada su tu još i ratovi u Ukrajini i onaj između Izraela i Hamasa. To su izazovi koje Bajden ne može direktno kontrolisati”, kaže Šulc objašnjavajući da ljudi više nisu uvjereni da se on tim problemima bavi na odgovarajući način.
Izborna kampanja 2024. – Bajdenov as iz rukava
Politikolog Julia Azari doživjljava Bajdena mnogo pozitivnije. Čim se zahukta izborna kampanja, on bi mogao prikupiti bodove, kaže Azari, koja predaje na Univerzitetu Marquette u Viskonsinu: “Kao aktuelnom predsjedniku, izborna kampanja će mu ponuditi brojne mogućnosti da istakne ono što je postigao i omogućiti mu da se nosi s Trampom na način koji mu je već bio donio pobjedu 2020.”
A o tome, kako se čini, da mnogi sudski sporovi Trampu čak pomažu u anketama, Azari kaže: “To možda važi za birače Republikanaca, ali ne i za javnost u cjelini.”
Bajden će, smatra, posebno imati koristi ako u prvi plan ponovo dođu teme koje su povoljne za Demokrate, kao što je pravo na pobačaj: “Niko nije mogao ni zamisliti da će ta tema biti toliko važna, kao što se to ispostavilo na kongresnim izborima 2022. i na referendumima u nekoliko saveznih država. Postoji međustranačka većina za određeni nivo prava na pobačaj”, naglašava Azari.
Ako pitate prolaznike na ulici, čak i među mladim biračima ima onih koji su za Bajdena, na primjer jer se on zalaže za strože zakone o oružju. “On je do sada najbolji predsjednik u mom životu, bori se za moju generaciju”, kaže mladić koji će sljedeće godine glasati po prvi put, a u čijoj školi je prije nekoliko godina došlo do pucnjave.
Jedna studentkinja, koja će 2024. Takođe po prvi put moći glasati, dodaje: “Politika u SAD-u je postala izbor manjeg zla. A manje zlo će vjerojatno biti Bajden.”
Aktuelni predsjednik pokušava ne pokazati nezadovoljstvo zbog loših rezultata anketa. Nastup pred radnicima u tvornici auto-dijelova u Ilinoisu završio je apelom kojim završava gotovo sve govore: pozivom da se zemlja ujedini umjesto da se stvara raskol. Da se vjeruje u moć SAD-a: “Mi smo Sjedinjene Američke Države. Ne postoji ništa što ne možemo postići”, povikao je okupljenima. I ljudi su ga glasno podržali – barem u tom trenutku.
(Deutsche Welle)
