Ako se osjećate kao da živite u uvjerljivoj virtuelnoj stvarnosti sličnoj Matriksu, možda ste u pravu.
Tako bar misli vanredni profesor fizike na Univerzitetu u Portsmutu Melvin Vopson.
Vopson je istakao da je cijeli naš univerzum napredna kompjuterska simulacija, a dokaz da je ova, takozvana hipoteza simulacije, tačna nalazi se, kako je naveo, u Bibliji.
“Sama Biblija nam govori da smo u simulaciji i ko to radi. Riječ je o vještačkoj inteligenciji”, rekao je Vopson, a prenio Daily Mail.
Vopson se pozvao na Jevanđelje po Jovanu, jednu od prve četiri knjige Novog zavjeta, koja počinje riječima:
“U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog”.
Prema Vopsonu, ovaj stih ima duboko teološko značenje u hrišćanskoj doktrini, ali takođe ima “intrigantne implikacije” kada se razmatra u kontekstu svemira kao simulacije.
Vopson je rekao i da se Riječ u ovoj čuvenoj rečenici odnosi na osnovni kompjuterski kod, koji upravlja i kontroliše simulaciju.
“Kao što će svako ko je vidio Matriks znati, svaka kompjuterska simulacija, velika ili mala, sastoji se od slova i brojeva, koji ispisuju pravila za cjelokupnu kreaciju.”
Dodao je da “Riječ bijaše Bog” može značiti da je Bog dio simulacije, a ne odvojen od nje.
Drugim riječima, ovaj fizičar je siguran da je entitet koji kontroliše sve – Bog, takođe zapisan u kodu kao sastavni dio ili “možda sama vještačka inteligencija”.
U Jevanđelju po Jovanu, takođe, zapisano je i: “Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa”, što Vopson interpretira kao potvrdu teorije simuliranog svemira uz implikaciju stvoritelja koji ga je osmislio kroz Riječ, što je već objasnio kao šifru.
“Sugeriše se da bi čin stvaranja, kako je opisano u Bibliji, mogao biti uporediv božanskom činu programiranja i simulacije”, istakao je Vopson.
Kako je naveo, njegova teorija nudi odgovor na pitanje koje muči mnoge hrišćane – kako je tačno Bog stvorio svemir za šest dana?
“To je izveo stvarajući simuliranu stvarnost, uklopljenu u kompjuterski program, za šta već znamo da je moguće”, objasnio je ovaj naučnik, koji je hipotezu izložio u svojoj novoj knjizi “Realiti Reloaded: The Scientific Case for a Simulated Universe”.
Dodao je i da to čak i nije nešto u šta nužno vjeruje, već izvanredno zapažanje koje zaslužuje pažnju.
“Ono što je zaista izvanredno je da je data interpretacija u potpunosti usklađena s događajima našeg vremena: pojavom AI, a takođe je upravo ono što je Matriks projektovao”, ranije je istakao Vopson za MailOnline.
Naravno, već su se čuli komentari da je hipoteza svetogrđe, ali Vopson je uzvratio:
“Ovo bi moglo imati duboke implikacije na hrišćansku teologiju. Postoji preklapanje gdje vjerovanje u teoriju simuliranog univerzuma i religiozna potreba za svemoćnim stvaraocem mogu harmonično da koegzistiraju. Ova perspektiva je u skladu s verskim uvjerenjima, koja drže ljudski život smislenim i svrsishodnim, čak i u kontekstu većeg dizajna.”
Umjesto gledanja hipoteze o simuliranom univerzumu kao antagonistički prema religioznim vjerovanjima, može se vidjeti kao da nudi komplementarnu perspektivu.
Profesor je već rekao da naši životi sadrže nekoliko tragova koji sugerišu da smo mi samo likovi u naprednom virtuelnom svijetu.
“Na primjer, činjenica da postoje ograničenja u tome koliko brzo svjetlost i zvuk mogu da putuju sugeriše da oni mogu biti vođeni brzinom računarskog procesora. Zakoni fizike koji upravljaju univerzumom, takođe, su slični kompjuterskom kodu”, kaže on, dok su elementarne čestice koje čine materiju poput piksela.
Vopson, takođe, misli na obilje simetrije u svijetu (od cvijeća do leptira i pahulje) i smatra da je slična tehnika za uštedu energije koju mašine koriste za prikazivanje digitalno konstruisanog svijeta.
Teorija simulacije nije svojstvena samo Vopsonu, popularna je među brojnim poznatim ličnostima, uključujući osnivača Tesle Ilona Maska i američkog astrofizičara Nila Degrasa Tajsona.
Na konferenciji 2016. godine, Mask je rekao da su šanse da mi živimo u baznoj stvarnosti (pravi univerzum) za razliku od simuliranog jedan u milijardama.
Izraz baza stvarnosti je dio proširene teorije da postoje slojevi iza slojeva lažne stvarnosti iz kojih moramo nekako da se probudimo, slično filmu “Početak”.
Ali, kako je francuski filozof Rene Dekart istakao 1637. godine: “Cogito, ergo sum” u prevodu sa latinskog: “Mislim, dakle postojim”.
Drugim riječima, sposobnost da sumnjamo u prirodu naše stvarnosti je suštinski dokaz da postojimo, u nekom obliku ili “obliku”, prenosi B92.
B92.
