Piterman ističe da je na kraju svega riječ o pritisku koji nije mogla podnijeti.
– Znala je da je proganjaju, na neki način. Ne samo policija, već moguće i ljudi koji su željeli nagradu. Možda i kriminalaci koji su htjeli da joj uzmu novac. I kako da se neko na mjestu u kojem se ona nalazila osjeća sigurno? Tako je jedina razumna alternativa za nju bila da se preda i možda se na taj način nada da će biti blaže kažnjena – kazao je Piterman za njemačke medije.
Ističe da se sigurno nadala i da će se nagoditi, ali izdvaja i razlike u zatvorskim sistemima Njemačke i zemalja jugoistočne Evrope.
– Može biti prednost zatvora u Njemačkoj i ne mora biti izručena, jer zatvori u nekim zemljama jugoistočne Evrope možda ne mogu da se porede sa onim što imamo ovdje -rekao je.
Ostala bez novca?
Dakle, razlozi mogu biti višestruki.
– S jedne strane, možda je ostala bez novca. S druge strane, moglo bi biti i da jednostavno više nije mogla izdržati pritisak jer je znala da je proganjaju. Da je ne juri samo policija. I to ne samo policija već i ljudi koji traže nagradu. Biće ljudi koji je traže jer žele da joj uzmu novac, pa to za nju znači opasnost. Tako da je sigurno nešto od toga – kazao je.
– Mogla je potrošiti novac, naravno, iako je milion već mnogo. Mogli su joj ga i drugi ukrasti, tako da izgledi za budućnost nisu tako dobri. Lovi se kao da je bez novca. Zna da će u jednom trenutku biti uhvaćena, da će biti kažnjena. A možda se nada da će joj i to omogućiti da se dogovori, da će to biti povoljnije za nju. I zato uvijek imamo ucjenjivače, otmičare koji su dobili veliki novac, koji plijen žele da zadrže za sebe i samo polovično predaju ono što su sada stekli. Policija će željeti da zna da li je ona sama počinila zločin. Da li je bilo saučesnika, ko su ti saučesnici. I naravno, gdje je otišao novac. A onda će oni pokušati da to osiguraju – kazao je Piterman.
Zašto je mijenjala izgled?
Komentarisao je i njen izgled kazavši da počinioci krivičnih djela to lako mogu promijeniti, ali da je opet prepoznatljiva.
– Mnogo farba kosu, nosi drugačiju odjeću. Rekao bih da više nije tako upadljivo ekstravagantna. I zbog toga vas, naravno, ne prepoznaju na prvi pogled. I ona ima zaštitu. Može da se povuče na miru. Ali možda sve to nije nimalo pomoglo, jer je ionako bila prepoznata. Ili se toga bojala. I tako je postepeno u njoj rastao pritisak da se suoči s tim situacijama, a zatim da pobjegne – zaključuje Piterman.
