Koliko god neki proizvođači pokušavali da pronađu alternetivu za skupe i (relativno) rijetke materijale u baterijama, oni još dominiraju.
U sljedećih nekoliko godina sigurno ćemo svjedočiti važnim tehnološkim iskoracima i smanjenju tih sirovina u baterijama, ali dotad proizvođači zavise o njima. Zbog toga su baterije skupe, a zasad i upitnih ekoloških blagodati jer se do sirovina dolazi neekološkim metodama, a i sama hemija baterija nije najzdravija za okolinu, što će biti problem pri njihovu odlaganju.
Prosječna litijum-jonska baterija sadržava oko 28,9 kilograma nikla, 7,7 kg kobalta i 5,9 kg litijuma. Ako se ne recikliraju, ovi metali idu u otpad. To je još i oko 80 kg bakra te oko 30 kg grafita za ukupnu masu od nekih pola tone (za prosječni električni automobil).
Premda se predviđa da će litijum-jonska baterija sadržavati manje metala 2030. godine, recikliranje tih materijala i dalje će biti važno kako bi se održao korak s rastućom globalnom potražnjom za njima. Ili ćemo dobiti neku novu tehnologiju, prenosi Revija HAK.
