Ruska specijalna vojna operacija na Ukrajinu pretvorila se u rat iscrpljivanja s minimalnim teritorijalnim dobicima i ogromnim ljudskim gubicima.
Predsjednik Zelenski je u intervjuu “The Philadelphia Inquireru” utvrdio da su ruski gubici šest puta veći od ukrajinskih. Ukrajinsko ministarstvo odbrane tvrdi da su ruski gubici veći od 540 hiljada mrtvih i ranjenih. Prema računici Zelenskog, to bi značilo da ukrajinski gubici nisu ni sto hiljada mrtvih i ranjenih.
S ukrajinskim ministarstvom odbrane slaže se i britansko, koje ruske gubitke procjenjuje na oko 500 hiljada. Zajednički projekat prikupljanja informacija iz otvorenih izvora “BBC News Russiana”, “Mediazona” i “Meduze” do sada je potvrdio pogibiju više od 83 hiljade ruskih vojnika u Ukrajini.
Ukrajinsko ministarstvo odbrane tvrdi da su Rusi ostali bez više od 8100 tenkova. Britansko ministarstvo odbrane je u februaru ove godine dalo puno realniju procjenu gubitaka ruskih tenkova od “samo” 2600 vozila.
S obzirom na to da je ruska vojska u februaru 2022., po podacima iz “Militari Balancea”, imala 2927 tenkova sposobnih za borbeno djelovanje, teško da je ukrajinska vojska mogla uništiti više od osam hiljada uprkos činjenici da ruska vojska osposobljava ratnu rezervu, u kojoj je 2022. godine bilo više od 10.200 tenkova T-72, T-80 i T-90.
Sukob u Ukrajini silno opterećuje obje države iako se čini da Rusija puno lakše podnosi ratna opterećenja. Ukrajina ratne napore preživljava isključivo zahvaljujući pomoći sa Zapada. Ne samo vojnoj već i finansijskoj, koja se direktno ubrizgava u državni budžet.
Prema podacima “Kiel Institutea for the World Economy”, Ukrajina je od 24. februara 2022. do 30. aprila ove godine dobila više od 70 milijardi evra direktne finansijske pomoći. Prednjači EU s 33.7 milijardi evra, potom SAD s 21 milijardom evra.
Na trećem mjestu sa 6.2 milijarde evra je Japan, koji na taj način nadomješta činjenicu da ne šalje oružje i municiju. Bez te pomoći ukrajinski budžet bi se ili raspao ili punio štampanjem novca, što bi vrlo brzo dovelo do hiperinflacije.
Od početka specijalne vojne operacije na Ukrajinu ruski budžet doživio je ogromne promjene, prije svega na području izdvajanja za oružane snage. Izdvajanja za Oružane snage u budžetu za 2021. godinu bila su 3.6 biliona rubalja (51 milijardu dolara). U budžetu za 2024. izdvajanja za vojsku narasla su na 10.8 biliona rubalja (120 milijardi dolara), što je čak 29.4 odsto cjelokupnog budžeta.
Začudo, ovakav nivo povećanja izdvajanja za vojsku zasad nema teže posljedice za rusku ekonomiju i društvo. Ali to ne znači da ih uskoro neće biti.
Rusija ne prima stranu finansijsku pomoć niti se može zaduživati u inostranstvu, stoga svoju ekonomiju mora održavati isključivo vlastitim resursima. Nakon skoro dvije i po godine ratovanja ruska ekonomija na prvi je pogled stabilna.
Iako ruska centralna banka štampa novac kako bi popunila budžetske rupe, inflacija ipak nije alarmantno visoka. Tokom 2022. bila je 11.94 odsto, da bi se 2023. spustila na prihvatljivih 7.42 procenta. Rusija ima više nego dovoljno vlastitih energenata i veliki je proizvođač hrane.
Činjenica da ne mora uvoziti energente ni hranu ruskoj vladi značajno olakšava obuzdavanje inflacije. Zapadna roba široke potrošnje uglavnom je nadomještena kineskom, koja je nižeg kvaliteta, ali i jeftinija.
S druge strane, građanima Rusije svako je zaduživanje jako skupo. Neposredno nakon početka ruske specijalne vojne operacije na Ukrajinu ruska centralna banka smanjila je referentnu kamatnu stopu s 20 na samo sedam odsto kako bi podstakla kreditiranje domaće proizvodnje. To je dodatno pogodovalo rastu inflacije.
Zbog toga je referentna kamatna stopa u julu 2023. podignuta na 16 odsto. Posljedično, ruski građani teško mogu naći kredit s kamatom manjom od 20 procenata. Kremlju je to prihvatljivo jer i ovako ne želi povećanje potrošnje građana, što bi dovelo do ponovnog jačanja inflacije.
Doduše, visoke kamate na kredite guše preduzetništvo, ali kako ruska teška (vojna) industrija nema dovoljno radne snage, nije nikakav problem ako obrtništvo i sitno preduzetništvo propada. Ruskoj državi trebaju i vojnici i radnici.
Ruska Ahilova peta je prevelika ovisnost od prihoda koje ostvaruje izvozom energenata, odnosno nafte i plina. Zahvaljujući povećanju cijene nafte 2022., kao posljedice ruske vojne operacije, Rusija je na njenom izvozu imala 28 odsto veću zaradu nego godinu dana ranije.
Zbog stabilizovanja tržišta, odnosno pada cijene, i zapadnih sankcija prodaja nafte tokom 2023. godine pala je za 24 odsto. Ipak, i takva je bila dostatna za zaradu od 8.822 biliona rubalja (103 milijarde dolara).
Zbog povećanja cijene tokom 2024. ruska vlada procjenjuje da bi ove godine zarada mogla porasti za 21 odsto, na 10.7 biliona rubalja (120 milijardi dolara). Kad se tome doda zarada od izvoza kovina, srebra, zlata i dragog kamenja, prihodi su dostatni da se izbalansira budžet. Zasad.
Cijena barela sirove nafte od osamdesetak dolara održava se savezništvom Moskve i Rijada. Pritom Saudijska Arabija, kao najveći proizvođač koji pokriva 10 odsto tržišta, smanjenjem ili povećanjem proizvodnje utiče na stabilnost cijene. Tokom ove godine saudijska dnevna proizvodnja kretala se između 9 i 9.5 milijardi barela.
Ukupnim proizvodnim kapacitetima većim od 12 milijardi barela Rijad bi mogao značajno smanjiti cijenu sirove nafte, ali u tome ne vidi svoj interes. Ruska specijalna vojna operacija na Ukrajinu njih previše ne zabrinjava. Istovremeno, sve dok je u Bijeloj kući Džo Bajden, Rijad se uopšte neće obazirati na zahtjeve Vašingtona.
Posljedica je to uvreda koje je Bajden izrekao na račun saudijskog prijestolonaslednika, princa Mohameda bin Salmana. Povod je bio ubistvo novinara “Washington Posta” Džamala Kasogija u saudijskoj ambasadi u Istanbulu. Pravi razlog je bio vrlo blizak odnos bivšeg predsjednika Trampa i princa bin Salmana.
Sve bi se to moglo promijeniti povratkom Trampa u Bijelu kuću. Tramp najavljuje da će okončati rusku specijalnu vojnu operaciju na Ukrajinu u prva 24 sata vladavine. “Politico” je 2. jula objavio veliku analizu mogućeg odnosa Trampa prema NATO savezu ako se vrati na vlast.
Između ostalog, u tekstu se spominju i razgovori ljudi iz Trampovog okruženja s Moskvom. U njima se, prema “Politicu”, raspravlja o opcijama okončanja rata, prije svega o onome čime bi Moskva bila zadovoljna. To je, naravno, što veći dio Ukrajine, a potom garancija da Ukrajina nikad neće postati članica NATO-a. Zasad se čini da je Tramp sklon ispuniti oba Putinova zahtjeva.
Ali postoji i drugi scenario. Naime, kako je uvijek moguće da Putin pretjera sa zahtjevima, Tramp kao krajnju opciju za prisiljavanje Moskve na okončanje rata ima upravo Rijad, odnosno saudijske kapacitete za proizvodnju nafte koji se vrlo brzo mogu staviti u punu proizvodnju.
Već bi sama najava povećanja proizvodnje urušila cijene nafte. Uopšte ne treba sumnjati u to da bi princ Bin Salman učinio takvu uslugu dobrom prijatelju, predsjedniku Trampu, prenosi “Index“.
Možda Trampove izjave o tome da će zaustaviti sukob u Ukrajini za 24 sata ipak nisu neutemeljene?
