„Parastos je za Nenada Maraša. Četrdeset dana od likvidacije nesretnog mladića na groblju se okuplja porodica predvođena šefom klana Petrom Marašem. Crni luksuzni terenci, napeti naoružani tjelohranitelji, crni skupi mramor žrtvinog groba, glamurozni tamjan džungle na asfaltu…
Petar tjeskobno iščekuje hoće li se pojaviti oronuli bolesni otac koji jedino njega okrivljuje za smrt mlađeg sina. I kad se ipak ukaže tužna rastrojena olupina Lazara Maraša (briljantni Bogdan Diklić), maleni unuk mu priđe i tješi ga riječima neka ne bude žalostan jer će ubrzo vidjeti Nenada na nekom ljepšem mjestu“, navodi Davor Špišić na početku svoje kritike na hrvatskom portalu Telegraf.
Prema njegovom mišljenju, Južni vetar: Na granici je etida o detinje nevinom obećanju carstva nebeskog usred pakla na zemlji.
„Već nakon odgledane prve trećine dvanaestodijelne serije (emitira se vikendom na prvom kanalu RTS-a) posve je sigurno: franšiza žilavo opstaje. Ne samo da blokbasterski ne posustaje u vrhunskim produkcijskim i izvedbenim standardima, nego u sadržajnom smislu otvara i nove sumorne vizure“, ističe kritičar.
Posebne reči hvale ima za reditelja Miloša Avramovića i scenaristu Petra Mihajlovića koji proširuju perspektivu serije, nastavljajući se na krvavi rasplet kojim se završio film Južni vetar: Ubrzanje.
Radovana Vujovića u liku inspektora Tankosića opisuje kao izvrsnog, a Aleksandra Berčeka naziva veličanstvenim u ulozi Crvenog. Miloš Biković, kako kaže, tu divlju emociju nosi čudesnim molskim izgaranjem, a staza osvete postaje jedna od nosećih autostrada kojom Avramović i Mihajlović grade priču.
„Druga dramaturška trasa krije se u naslovu Na granici i zapravo predstavlja njegovu antitezu: zlo je bezgranično metastaziralo. Priča dinamično usisava interesne tokove od Rusije do evropskih centara moći, SAD-a, Bolivije i Kolumbije… Korupcija, trgovina narkoticima i oružjem, pranje para, likvidacije i teror, sve uz blagoslove i izravne upetljanosti država, izbrisali su posljednje stope bilo kakvih skrupula ili graničnih međaša.
Prosperitet zla, tehnološka i sociološka evolucija kreatora kaosa i gramzivosti, u novoj seriji tandema Avramović-Mihajlović ocrtava se kao trajna mučnina. Koja nas, usprkos marljivo izvedenom suspensu, stupurozno zakiva beznađem. Stupor kao stanje predaje i otupjelosti na nasilje i bezakonje željezno usidreno u svim porama i institucijama, još je jedna lajna koja se povlači novim Južnim vetrom“, navodi Špišić.
Mikija Manojlovića u ulozi Cara opisuje kao moćnu, a takođe ističe i talenat ostalih glumaca: Miodraga Radonjića (Baća), Jovane Stojiljković (Sofija), Mladena Sovilja (Drka), Andrije Kuzmanovića (Kifla), Oksane Akinišine (Larisa), Tamare Krcunović (Marija), Milice Gojković (Bojana/Jovana).
„Prva epizoda se otvara fenomenalnim crnohumornim upadom. Spot u maniru ranih osamdesetih prikazuje prirodne ljepote, proizvodna dostignuća i ljudske vrline na prostoru Jugoslavije a sve to opisuje narator na ruskom jeziku, izbacujući parole Jugoslavija to su ljudi, Iz Jugoslavije s ljubavlju…
U jednom trenutku kamera fokusira plavu šljivu, narator veli da je to prava balkanska ljepotica, a onda natpis Balkanskaja krasavica osvane na šleperu negdje u blizini finsko-ruske granice. Ubrzo shvaćamo da umjesto šljive ljepotice, vrijedni dileri prevoze tonu koke. Detoks za uništenu zemlju odavno je završio u krvavim rukama i nozdrvama punim bijelog praha“, zaključuje u svojoj kritici Davor Špišić.
RTS.
