Tog dana, isto kao na Materice, djeca porane i unaprijed pripremljenim kanapom, koncem, šalom, maramom ili kaišem na prepad vezuju svoje očeve za noge na isti način kao što su njih vezivali na Djetinjce.
Prema narodnom shvatanju otac kao glava kuće ne smije da se nađe u tako “nezgodnom” položaju, pa vezivanje očeva traje mnogo kraće nego vezivanje djece i žena povodom praznika Djetinjci i Materice.
Oci, Materice i Djetinjci su porodični praznici i za taj dan domaćice pripremaju svečani ručak na kome se okupi cijela porodica.
Ovi praznici i običaji koji su u vezi sa njima doprinose jačanju porodice, slozi, razumijevanju, poštovanju između djece i roditelja, starijih i mlađih, što sve zajedno čini porodicu jakom i zdravom, a porodica je temelj društva, države i Crkve.
Bogati ljudi su nekada na ovaj dan davali izdašne javne poklone, jer je i to bio način iskazivanja prestiža u društvu. Kupili bi novu i lijepu odeću za nekoliko desetina mališana, podijelili to djeci i obavezno se fotografisali. Te su slike objavljivane po novinama, “kao primjer za ugled drugima”.
Nekoliko dana pred praznik očevi sakrivaju sve kanape i kaiše koji postoje u kući, kako djeca ne bi mogla da ih vežu. Sa druge strane djeca traže kanape, kako bi vezali oca i osigurali poklone za taj dan.
Najsigurnije je oca uhvatiti i vezati na spavanju, pa će on nakon što se probudi biti primoran da podijeli poklone kako bi se „oslobodio“.
Izvir: Glas Srpske
