Djetinjci se slave treću nedjelju pred Božić. Odrasli rano ujutru ili po dolasku iz crkve sa bogosluženja vežu djecu, a za vezivanje obično koriste kaiš, gajtan, kanap ili deblji konac. Obično se zavežu noge ili ruke, pa se jednim dijelom kanap zaveže za sto ili stolicu.
Štedljiva djeca prikupe nešto sredstava štednjom, pa za taj dan nabave neku čast i driješe se onima koji ih vežu.
Biti kao dijete jeste povratak životu kao radosti i životu kao slobodi, što je i sama suština praznika koji najavljuju rođenje sina Božijeg.
Djetinci, kao i Materice i Oci, koji padaju na naredne dvije nedjelje, provode se u zajedništvu, uz okupljanje porodice. Svakog od ovih praznika, priprema se svečani ručak na kojem se okupi cijela porodica.
Sledeće nedjelje u ulozi darodavca su majke, posljednje nedjelje pred Božić, poklone dijele očevi.
Međusobnim vezivanjem i odvezivanjem, ukazuje se da se treba radovati i kada darujemo druge, da davanje znači dobijanje, da milosrđe znači ljubav prema bližnjem, da praštanje i pokajanje jesu vrline.
Sutra se potapa božićna pšenica u vodu, na Nikoljdan sije, kako bi dovoljno porasla do praznika rođenja Sina Božijeg.
Izvor: Glas Srpske
