Danas vrijeme mjerimo po minutima, satima i alarmima na telefonu. Ali naši preci nisu živjeli po digitalnom satu – dan su mjerili po prirodi, svjetlu, mirisima i zvucima.
Po narodnom običaju kod Srba, dan nije imao 24 časa, već 18 posebnih dijelova, i svaki je imao svoj naziv, značenje i atmosferu.
Podjela dana po narodnom shvatanju
- Praskozorje – trenutak kada se na nebu prvi put pojavi svjetlost, ali sunce još nije izašlo
- Zora – dolazak prve svjetlosti, znak buđenja prirode i života
- Svanuće – sunce se ukazuje na horizontu
- Jutro – aktivan dio dana, počinje rad
- Prije podne – vrijeme pokreta i posla
- Podne – najviša tačka svjetlosti, simbol snage i ravnoteže
- Poslije podne – svjetlost slabi, ali dan je još pun života
- Suton – sunce se povlači, sjene postaju duže
- Sumrak – prelaz iz dana u noć, vrijeme tišine
- Predveče – najava večernjeg mira
- Veče – vrijeme okupljanja, razgovora, predaha
- Mrak – potpuni nestanak svjetlosti
- Doba noći – prva polovina noći, sve miruje
- Ponoć – simbolična granica između dva dana
- Gluvo doba noći – najdublja tišina, vrijeme kad “ni ptica ne leti”
- Prvi pijetao – znak da noć odmiče, život se polako budi
- Drugi pijetao – najava dolaska zore
- Treći pijetao – znak da zora samo što nije stigla
- Zora – sveta pojava naših predaka
Za naše pretke, zora nije bila samo početak dana, već sveta pojava. Vjerovalo se da zora donosi život, snagu, nadu i božansku obnovu. Mnogi običaji, molitve, pa i radovi u polju počinjali su upravo u zoru.
U narodu se govorilo:
“Kakva ti je zora, takav ti je cijeli dan.”
Zato se dočekivala tiho, sabrano, često uz pjesmu ili molitvu.
Za kraj – zanimljivost koja pokazuje vezu s prirodom.
Naši stari su poznavali svaki dah prirode – nisu ih budili telefoni, već svjetlost praskozorja, pjesma pijetla i šum vjetra. Njihovo vrijeme nije bilo samo sat na zidu, već ritam života u skladu sa svemirom, prenosi 24sedam.
