U izlozima prodavnica natpisi „sniženje“, „međusezonska akcija“ i „popust”. Na prvi pogled, čini se da je pravo vrijeme za kupovinu. Međutim, kada uđete u radnju i pogledate šta je zaista jeftinije, oduševljenje brzo splasne.
Nekoliko maraka niže cijene, popusti od 10 ili 30 odsto i izbor koji se uglavnom svodi na odjeću van sezone. Upravo tako trenutno izgleda većina sniženja u nekim banjalučkim prodavnica.
Kod odjeće su to uglavnom komadi koji više nisu toliko aktuelni za ovo doba godine. Popusti su, najčešće, nekoliko maraka. Doduše, ima i artikala kojima je cijena niža za 10 ili 15 KM. To nije loše. U prodavnicama slično. Na sniženju se uglavnom mogu pronaći patike, dok su cipele i čizme, koje su sada najpotrebnije, najčešće po redovnim cijenama.
Tako kupac koji u prodavnicu uđe nadajući se povoljnijoj kupovini često izađe bez onoga zbog čega je došao. Pitanje je da li su kod nas sniženja zaista povoljna ili je dovoljno staviti veliki natpis na izlog i privući kupce?
Murisa Marić iz Udruženja za zaštitu potrošača „Don“ kaže da sumnje kupaca nisu bez osnova. Iza najavljenih velikih popusta ponekad se krije mnogo manji izbor stvarno snižene robe. Nešto što nam se često čini kao marketinški trik zaista se dešava. Kada imamo najavljena sniženja, na primjer, od 50 do 70 odsto ili od 20 do 50 odsto, u ovom slučaju to znači da jedna trećina robe mora biti u najvećem rasponu sniženja.
-Međutim, to je nešto što mi, kao potrošači, u trgovinama ne možemo lako ustanoviti. Kada uđete u prodavnicu i vidite istaknuto sniženje od 20 do 50 odsto, stičete utisak da je sva roba koja se nalazi unutra na sniženju. Međutim, kada počnete da razgledate, vidite da je riječ o znatno manjoj količini robe, odnosno da je mnogo manje artikala zaista sniženo u tom rasponu – objašnjava Marić. Ipak, postoji način da kupci provjere da li je popust stvaran. Trgovci su dužni da na artiklu koji je na sniženju istaknu prethodnu cijenu, procenat sniženja i novu cijenu. Tako bi kupci trebalo da imaju jasniju sliku o tome koliko zaista štede.
-Nešto što smo posljednjim izmjenama zakona definisali jeste da na svakom artiklu koji je na sniženju mora biti istaknuta stara cijena, odnosno cijena koja je važila u posljednjih 30 dana, procenat sniženja i nova cijena nakon sniženja. To je nešto što sada svako od nas može da uoči, za razliku od perioda prije godinu dana. Mislim da će to zaista mnogima od nas, koji možda nisu dovoljno upoznati s pravilima o sniženjima, pomoći da na brzinu preračunaju da li je sniženje stvarno ili da barem obrate pažnju na tu karticu s cijenom – navodi Marićeva.
Nije tajna da kupci često sumnjaju da trgovci pred najavljene akcije podignu cijene, a onda ih, kada počne sniženje, predstave kao povoljnije. Prema riječima Marićeve, inspekcija je već utvrđivala nepravilnosti.
-Sada cijena koja je važila u posljednjih 30 dana mora biti istaknuta na tom artiklu. Ne može biti riječ o cijeni koja je važila samo juče, već se mora navesti cijena iz prethodnih 30 dana. To je nešto što inspekcija može vrlo lako da utvrdi. Već smo imali takvih slučajeva. Nakon što smo krajem 2025. godine uveli ovu obavezu, inspekcija je u jednom periodu izlazila na teren i utvrdila nepravilnosti. Bilo je trgovaca koji su podizali cijene prije sniženja. Na svakom artiklu koji je na sniženju mora stajati prethodna cijena iz posljednjih 30 dana, sa datumom na koji se ona odnosi. Mi možda nećemo obratiti pažnju na taj podatak, ali inspekcija hoće. Ukoliko bilo ko od nas primijeti da je došlo do nepravilnosti, može to prijaviti – ističe ona.
Posebna priča je poređenje sa inostranstvom. Građani koji putuju često primjećuju da za odjeću i obuću u nekoj evropskoj destinaciji izdvajaju isto ili približno isto novca kao u Banjaluci. Razlika se, međutim, vidi kada počnu sniženja. Kod nas se kupci često obraduju popustu od 10 ili 20 odsto, dok se u zemljama Evropske unije tokom rasprodaja mogu pronaći i znatno veća umanjenja. Zato mnogi čekaju Crni petak ili kraj sezone, nadajući se da će tada konačno kupiti nešto po cijeni koja je zaista povoljna.
Marićeva smatra da smo po cijenama odavno stigli evropske trgovine, ali da je pitanje šta kupci dobijaju za novac koji izdvajaju.
-Što se tiče cijena, dostigli smo nivo trgovina kakve ćemo zateći u Beču ili bilo kojem drugom većem gradu u inostranstvu. Tu smo sigurno negdje. Tako ćete, na primjer, neki par patika koji smatrate originalnim kod nas platiti 250 evra, a isto toliko ćete platiti i kada ih kupujete u inostranstvu. Kada kupujete u inostranstvu, za taj novac dobijate patike koje moraju odgovarati i cijeni i kvalitetu po kojem se prodaju. To je nešto na čemu kod nas još uvijek moramo više raditi, posebno kada je riječ o kontrolama prilikom uvoza, kako bi se utvrdilo da se u našoj zemlji zaista prodaju originalni proizvodi određenih marki i da li je njihova cijena opravdana – navodi ona.
